Popularni 'Borisovi bicikli' pušteni su u pogon uz veliku pompu 2010, a tom prigodom je gradonačelnik izjavio da se nada da će bicikli postati popularni u najmanju ruku kao londonski crveni autobusi ili crni taksiji. Sustav funkcionira tako da na jednoj od ulaznih postaja (parkinga za bicikle) unajmite bicikl pomoću kreditne kartice, te ga ostavite na mjestu do kojega ste kanili stići. Mreža se tijekom dvije godine gotovo udvostručila, pa na pojasu od oko 30 kilometara koji otprilike odgovara prvoj zoni londonskog metroa (središtu grada) sada postoji 570 postaja na kojima možete unajmiti, odnosno ostaviti bicikl. Cijeli projekt je koštao vrtoglavih 140 milijuna funti (oko milijardu i 300 milijuna kn), a petinu iznosa uložio je glavni sponzor, velika banka Barclays koja je sponzor i nogometne Premier lige.

Tarifni sustav podijeljen je u dvije razine – naknada za najam bicikla i naknada za njegovo korištenje. Najam bicikla stoji od 1 funte (9,5 kn) za 24 sata do 45 funti (420 kn) za godišnji najam, dok naknada za korištenje varira od besplatne (do pola sata vožnje) do čak 50 funti (475 kn) želite li koristiti bicikl cijeli dan. Domaćini nam kažu da pogodnost 'prvih pola sata besplatno' mnogi zloupotrebljavaju, pa se voze pola sata do iduće postaje za najam, gdje – ponovno besplatno – unajmljuju drugi bicikl, i tako cijeli dan.

Naša jučerašnja vožnja na potezu metro stanica Canary Wharf – kvart Islington u istočnom dijelu središnjeg Londona trajala je oko 40 minuta, a za to vrijeme prešli smo nekih 8 km. Ako niste sigurni u rutu kojom se trebate kretati, možete je isplanirati na stranicama londonskog poduzeća za javni prijevoz. Dio vožnje odradili smo kroz relativno gust promet, jer Canary Wharf je dio grada u kojemu je smješten niz sjedišta banaka i financijskih institucija, poput Hrvatima jako dobro poznate kreditne rejting agencije Moody's. Srećom, prilagođavanje otočkim prometnim pravilima (prije svega činjenici da se vozi lijevom stranom) prošlo je relativno glatko, zbog toga što su vozači ovdje iznimno pažljivi. Malo su izazovniji bili kružni tokovi, koji uglavnom nisu podijeljeni u dvije trake pa automobili nerijetko voze sredinom, no na biciklu je samo potrebno na vrijeme ispružiti ruku i najaviti izlazak iz kružnog toka i svatko će vas pustiti da se prestrojite, bez ikakvog trubljenja ili drukčijeg oblika iritacije.

Ipak, veći dio vožnje odradili smo nečime što se zove Bicycle Super Highway – već samo ime zvuči kao vlažni san svakog biciklista, a na trenutke uistinu i izgleda tako. Put vodi uskim ulicama koje su pretvorene u proširene biciklističke staze, a povremeno presijeca i rubne dijelove parkova, ni najmanje ne smetajući djeci koja se igraju na igralištima i ostalim namjernicima koji uživaju uz jezera gledajući labudove.

Sami bicikli su limitirani na tri brzine, izuzetno su sigurni, a posebno lijep je prizor trepćućeg prednjeg i zadnjeg svjetla koje pokreće dinamo. Jedini izazov s kojim smo se susreli jest nešto kompliciraniji sistem zatezanja sjedala nakon njegovog podizanja, no zato je tu biciklistička solidarnost. Nakon što je primijetio da nisam dobro zategnuo ručku na sjedalu, jedan iskusniji biciklist me je zaustavio, rekao da je već vidio jednoga koji je tako slomio nogu i popravio moju nespretnost.

Sve u svemu, vrlo smo zadovoljni 'Borisovim biciklima' i nadamo se da će zagrebački gradonačelnik, kad je već provozao britanskog veleposlanika nespretno iscrtanim stazama u Savskoj, slijediti primjer Pule i Varaždina i što prije razmisliti o uvođenju ovog sustava.