HTV-OV DRAGULJ

Ne gledate 'Maestro'? Ne znate što propuštate

28.10.2014 u 07:00

Bionic
Reading

U subotu je emitirana četvrta emisija zabavnog showa 'Maestro' i već sada je jasno da se radi o uvjerljivo najzabavnijem projektu HTV-a, barem ako zanemarimo prijenose sjednica Sabora koje znaju biti urnebesne, ali ipak ne spadaju pod Zabavni program

Ako još uvijek niste pogledali nijednu emisiju 'Maestra', znajte da se radi o showu u kojem se javne osobe natječu u umijeću dirigiranja Simfonijskom orkestru HRT-a, pri čemu se izvode poznata djela klasične glazbe. Što je u tome toliko zabavno, pitate se? Puno, puno toga.

Naime, sve ranije HTV-ove verzije BBC-jevih zabavnih showova, poput plesa ili pjevanja sa zvijezdama, bolovale su od nekoliko uobičajenih problema: od toga da (nestručna) publika telefonskim pozivima određuje tko će napredovati u showu, a tko će ispasti, pa do činjenice da su vrlo često natjecatelji u takvim emisijama bili upravo glumci koji su gotovo u pravilu 'na ti' i s pjevanjem i plesanjem, pa su zbog toga emisije patile od predvidivosti, a nerijetko i od dosadne 'ispeglanosti' u kojoj svi sjajno pjevaju i plešu, što možda izgleda i zvuči lijepo, ali emisija zbog predvidljivosti gubi svaku draž.

No 'Maestro' ne boluje od takvih problema – stručni žiri i Simfonijski orkestar HRT-a odlučuju tko će ispasti iz showa, a tko će proći dalje, a ne publika koja o dirigiranju, budimo iskreni, ne zna gotovo ništa. Usto, za razliku od showova s pjevanjem i plesanjem, natjecatelji 'Maestra' se zaista nađu u situaciji za koju, blago rečeno, nisu pripremljeni.

Upravo je zato fascinantno gledati kako se ljudi poput Damira Urbana, Barbare Kolar i beskrajno simpatičnog plesača Nicolasa Quesnoita, koji su itekako navikli na javne nastupe pred velikim brojem ljudi, prije nastupa očajnički bore rukama koje se nekontrolirano tresu, ubrzanim disanjem i svim ostalim znakovima ogromne treme koju proživljavaju svaki put iznova kad stanu ispred Simfonijskog orkestra HRT-a.

Upravo zato 'Maestro' ispunjava obećanja koja su nam dali u plesu i pjevanju sa zvijezdama, ali su ih rijetko kad ispunili. Napokon, naime, možemo vidjeti dobro nam poznata lica u trenucima nepatvorene nelagode i straha, u kojima je samim gledateljima posve jasno da se radi o totalnim laicima koji su se prihvatili nimalo jednostavnog zadatka. Takva trema se ne može odglumiti, što 'Maestru' daje nezanemarivu notu iskrenosti i autentičnosti.

Paradoksalno, iako 'Maestro' za razliku od pjevanja i plesa sa zvijezdama isključuje publiku kao faktor koji odlučuje o nastavku showa, upravo je u 'Maestru' samoj publici možda i najlakše primijetiti tko je od natjecatelja uspio odraditi zadatak na razini, a tko se raspao od treme i stresa. Naime, u 'Maestru' se izvode najpoznatija djela klasične glazbe koja smo svi puno puta čuli u ovoj ili onoj prilici, pa uopće nije teško uočiti tko je od natjecatelja nadahnut i nadaren, a tko samo želi da to 'mučenje' prođe što prije. U krajnju ruku, izrazi lica članova HRT-ova orkestra, koja nam redatelj znakovito prikazuje netom nakon izvođenja svakog djela, gledatelju govore ama baš sve o pojedinoj dirigentskoj izvedbi.

I stoga, ako se još uvijek niste odlučili na praćenje 'Maestra', prebacite u subotu navečer na HTV1 – vjerujte da nećete požaliti.