Drago mi je što je Hrvatska televizija za promjenu odlučila svrnuti pogled na domaću rock scenu. Godinama se, naime, pravila da se glazbom na Ovim Prostorima bave jedino one dame i gospoda koji nastupaju na 'Dori', natječu se u showu 'Zvijezde pjevaju' ili su si dobri sa Škorom. Kada bi se rokeri i slične ugrožene vrste i pojavili na prisavskim kanalima, bilo bi to u kasni noćni sat, jednom tjedno na drugom programu. Jad & bijeda.

No sada je stiglo novo doba i iako zapravo ne znam što to točno znači za TV tretman domaće rock i pop glazbe, no HTV je u zimskoj sezoni pokrenuo čak dvije emisije koje se bave upravo tom temom. Jedna je 'Ružiona' utorkom i o njoj čitajte sutra, a druga 'Rekonstrukcija' autora Roberta Knjaza i voditelja Danijela Bilića, koja se emitira ponedjeljkom. Riječ je o emisiji u kojoj se najpoznatiji domaći glazbenici prisjećaju nastanka svojih velikih hitova pa se tako u prvoj epizodi Knjazova ekipa uhvatila Hladnog piva i Mile Kekina, a sinoć se uputila u Dubravu do Jasenka Houre i Prljavog kazališta.

Na prvi je pogled riječ o dobroj ideji. Raja se voli prisjećati grejtest hitova svoje i tuđe mladosti, voli i kada im se priča kak sam bil pijan dok smo to svirali, e, buraz, ne mreš bilivit, a dodaju li se tome duhovite knjazovske najave u tisku, čovjek se mora razveseliti emisiji. Tko bi, uostalom, odolio mamcu u kojemu se kaže da će voditelji Houru pitati nadahnjuju li ga i novi, niskopodni tramvaji jednako kao i stari?

U samoj emisiji, međutim, baš i nema toliko duhovitosti kao u najavama, što je zapravo i razumljivo jer joj je okvir takav - sami glazbenici pričaju o svojim uspomenama, a voditelju i autoru ne ostaje baš prevelik prostor da u to ubacuju svoje štoseve jer, eto, nisu bili tamo kada se stvarala pjesma, priča je takva kakva jest i ako je akteri ne znaju duhovito ispričati, možeš im nad glavu staviti pedeset plišanih slova Re s dvotočjem, neće pomoći. Jednako kao ni tramvaj.

Upravo se to, nažalost, dogodilo i sinoć s Jajom i prljavcima. Osim povremenih polusimpatičnih smjehuljenja Davorina Bogovića, ostatak Hourine ekipe jednako je duhovit,

rječit i vrckav kao i sezonska viroza, a dok ih je mladi Bilić vozikao niskopodnim tramvajem po Zagrebu te im pokušavao iz usta iscijediti tri zanimljive, i ozračje koje su širili oko sebe bilo je zarazno jedino na onaj način na koji je zarazna i ta zimska boljetica. Jajo se tradicionalno držao kao tužni jazavčar, što bi bio manji problem da sam sebe ne shvaća ozbiljnije od svjetske ekonomske krize, Mladen Bodalec i inače se u rokersku spiku uklapa ko Bara na tečaj transcedentalne meditacije, a u sinoćnjoj je emisiji djelovao kao da je došao ekipi prodati police životnog osiguranja, a siroti je voditelj s takvom ekipom u napadu očaja posegnuo čak i za otrcanom forom s Chuckom Norrisom. Najduhovitija faca u emisiji ispao je vozač kombija.

Sve u svemu, nakon druge je 'Rekonstrukcije' postalo jasno ono na što sam sumnjala već nakon prve - da je riječ o serijalu čija će kvaliteta jako varirati s obzirom na goste u pojedinim epizodama, a to nikada nije dobro. Osim ako se Knjaz i ekipa ne dosjete nečega doista izvanserijskog (a dosad nisu), veliki su izgledi da ćemo u svakoj drugoj emisiji slušati dosadno egotripiranje nekadašnjih legendi hrvatskog rocka, a današnjih nosiocabolova u križima.

O tome da će ih potrošiti nakon jedne sezone da i ne govorimo...