TV TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

'Otvoreno' o titlovanju - može li gluplje?

Hrvatska javnost oduvijek je imala poseban dar za to da se u trenutku kada je okružuje sijaset golemih problema - počne baviti onim izmišljenima. Jedan od takvih imaginarnih problema jest i onaj koji se pojavljuje kada se određena skupina Hrvata, na glup način ističući svoj patriotizam, počne pretvarati da ne razumije srpski, pa ti ne želi donijeti kavu kada u kafiću naručiš 'kafu' i traži titlovanje srbijanskih filmova na hrvatski. Hloverka Novak-Srzić oduvijek je znala nepogrešivo namirisati takve gluposti. I bez iznimke ih je oduvijek dovodila u 'Otvoreno'. Ne treba se zato čuditi što je to učinila i sinoć

Hvala bogu što nam se Hloverka vratila na ekrane! Da nije, tko zna bi li se tkogod drugi sjetio u 'Otvorenom' obraditi tako relevantnu, pametnu i goruću temu kao što je ona o tome treba li pomoću titlova prevoditi srbijanske filmove. Krajnji je trenutak da nakon dvadeset godina šutnje netko napokon progovori o tom neopisivo važnom problemu za budućnost nacije.

Svi znate o čemu je riječ. RTL je htio pustiti ne znam ni ja koji nastavak 'Žikine dinastije', Vijeće za elektroničke medije upozorilo ga je da to ne smije učiniti ako 'idi, bre, begaj' u titlovima ne prevedu kao pristojnu hrvatsku rečenicu 'molim vas, gospodine, pođite odavde trčećim korakom', i nastala je tarapana. RTL-ovci su se s pravom uzjogunili zbog toga što njih Vijeće upozorava, a nije izdavalo upozorenja kada su se srpski filmovi i serije puštali na drugim kanalima, digli su se dežurni jezikoslovci s lijeve i desne strane ognjišta i tako je počeo još jedan retardirani medijski rat na Balkanskom poluotoku.

Gospođa N-S, koja i inače nepogrešivo njuši takve besmislene teme, odmah je poskočila i u sinoćnjem 'Otvorenom' potrošila skoro sat vremena na nešto što nije zaslužilo ni sekundu. Ako je već nešto o cijeloj titleraj-drami i moralo biti rečeno (a nije), bilo bi sasvim dovoljno pustiti izjavu Andreje Zlatar-Violić. Žena je sinoć doslovno JEDINA rekla nešto suvislo. Filmovi, književna djela, predstave i ini materijali na jezicima koje razumijemo, pa makar to bili i strani jezici, ne prevode se. Iz toga su izuzeti samo sadržaji za djecu. Točka.

Ali ne. Kao i bezbroj puta otkad je neovisne Hrvatske i pripadne joj KATEDRALE DUHA, moralo se krenuti u raspravu u čijem blatnome, smrdljivom korijenu nije ni interes gledatelja ni briga za nacionalnu kulturu, nego inat na temu 'mi, Hrvati, smo s potpuno drugog planeta nego Srbi i tko drukčije kaže, kleveće i laže'. Nadasve plodonosan start za raspravu.

Predsjednik Vijeća za elektroničke medije, Zdenko Ljevak, pokušao je u tom stilu upozorenje RTL-u opravdati pričom o tome da su oni dosad progledavali kroz prste (čitaj: 'bili smo si dobri s vodstvom') televizijama koje su emitirale takve filmove bez titlova jer se nijedan gledatelj nije javio s pritužbom, a da su sada morali reagirati jer je stiglo pismo. Sasvim mi je nevjerojatno da im se dosad nijedan gledatelj nije javio pritužbom jer, kao i svatko tko je ikada imao posla s medijima, znam da se gledatelji/čitatelji/slušatelji javljaju s pritužbama na apsolutno sve, uključujući margine i boju fonta, voditeljevu frizuru i izbor glazbe u emisiji za predškolsku djecu. I znam da to čine neprekidno. Dakle, mo'š mislit' kako dosad nisu imali pritužbi.

Josip Pavičić, pozvan iz samo Hloverki znanih razloga (jer nama ostalima, osim što pretpostavljamo da je popunjavao stolac na 'desnoj' strani, nije jasno po čemu je baš on tako velik stručnjak za titlovanje i zakon o jeziku), također je glumio da u cijeloj priči ne vidi 'ništa drugo nego najobičniju tehničku stvar prevođenja stranoga jezika na hrvatski', iako svi, zahvaljujući njegovim dosadašnjim javnim istupima, tekstovima i proklamacijama, dobro znamo da se za titlovanje srpskih filmova zalaže zato što bi najradije facu svakog srbijanskog glumca na TV ekranu zamijenio 3D šahovnicom, a u iste diple, samo nešto uglađenije i profesorskije puhao je i Ranko Matasović s Filozofskog faksa, pri čemu s onim čudnim izrazom 'profesorskije' ustvari želim reći 'pristojno, ali glupo' jer je lik uspio iz nosa isukati argument: 'Ako na mobitelu imate mogućnost odabira hrvatskog jezika, zašto ne biste tu mogućnost imali i kad vam se na televiziji prikazuju filmovi na srpskom'. Da, to je isto, genije. Mobitel, umjetničko djelo, ne'š ti razlike!


No da bi cirkus bio potpun, pobrinulo se i društvo s 'lijeve' strane
, odnosno gosti liberalnijih nazora, koji su bili protiv titlovanja srpskih filmova na televiziji. Iako se osobno slažem sa stavovima svih članova te skupine, molila bih HTV da ubuduće više ne poziva Ognjena Sviličića da bilo što argumentira u studiju. Očito mu prednja strana kamere nikako ne leži i premda se negdje u pozadini svih nemuštih rečenica koje je izgovorio nazirao stav s kojim bih se mogla složiti, artikulacija mu je bila vrlo slabašna. Među grejtest hitovima sinoćnjeg izlaganja izdvajam onaj u kojemu je prikazivanje filmova na srpskome jeziku bez titla pravdao time što 'publika voli gledati srpske filmove jer im je srpski jezik smiješan', a udaranju u sličnu bisernicu pridružio se i Hrvoje Hribar, koji je u jednome trenutku bez pol frke u raspravu sa sugovornikom na javnoj televiziji ubacio riječ 'kreten'. Momci se očito izvrsno snalaze s medijskim komuniciranjem i baš mi je drago što se Hloverka potrudila ljude liberalnijih nazora prikazati kao nekoga kome bi gledatelji najradije opalili šamar.

Sve u svemu, na kraju smo dobili vrišteći cirkus i raspravu koja uopće nije bila potrebna. Jedina suvisla u cijeloj priči bila je, rekoh već, Andrea Zlatar, a jedino važno – to što je u studio emisije pozvan predstavnik RTL-a, čime se, na moje veliko čuđenje, pokazala spremnost javne televizije da razgovara i s komercijalnim kolegama koje neopravdano smatra neprijateljskom konkurencijom. Ničega drugog u toj preglupoj emisiji nije bilo. Samo gubitak vremena, nadvikivanje, Hloverkino nervoziranje svaki put kada bi bilo tko uputio i najmanju kritiku na račun HTV-a i nadmetanje u disciplini 'moja je šahovnica veća'.

Nitko se pritom nije sjetio napomenuti da svaki prijevod valja platiti. I da titlovanje srpskih filmova stoji, ako ne jednako, a onda otprilike jednako koliko i titlovanje turskih. I da bi to, osim onoga osnovnog kulturnog i umjetničkog, možda također trebao biti jedan od kriterija prilikom donošenja odluke treba li uzvik 'crko dabogda' prevoditi kao 'želim ti da premineš u Gospodinu'. Ali ne, to se nije spominjalo. Samo se cjepidlačilo oko jezika na onaj isti način na koji se negdje ranih devedesetih svaki polupismeni zagrebački konobar samoproglasio lektorom. Ni od jednoga, naime, nisi mogao naručiti KAFU jer je taj izraz (bez titlova) birtijskim jezikoslovcima strašno natezao živac tanani. Sada su došli na svoje. Njihovi su ih predstavnici u sinoćnjem 'Otvorenom' likom, habitusom i načinom razmišljanja ravno iz birtije doveli pred kamere javne televizije.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više