Svi su se ovih dana uzjogunili oko videospotova veznih uz referendum o ulasku Hrvatske u EU. Te pristrani su i propagandni, a ne objektivni i informativni. Te tretiraju građane k'o debile sitnog zuba, a ne kao punopravne glasače. Te prikazuju EU kao nerealno prekrasno mjesto, a tamo ljudi zapravo umiru u bijedi s izrazom negodovanja na licu. Te plaše ljude novom Jugoslavijom ako ne izglasaju pridruživanje Europskoj uniji i tako dalje. 'U, bogati, moram vidjeti te spotove', pomislila sam i sparkirala se na svoje uobičajeno mjesto pred televizorom.

Međutim, u TV programu nije me dočekao sijaset spotova u kojima se Europa prikazuje kao El Dorado, a Hrvati kao neuki provincijalci. Dočekala su me tek videoobraćanja premijera, predsjednika, ministrice vanjskih poslova i inih dužnosnika Vlade RH, gdje svaki od tih odličnika više-manje ukočeno zuri u kameru i izgovara svoj tekst. Izađite na referendum. Podržite europsku budućnost Hrvatske. Da, prije tog poziva u skoro svakoj snimci prisutna je i određena količina drukanja za ulazak Hrvatske u EU (bilo bi čudno da nije, s obzirom na to čime se hrvatski političari bave zadnjih 20 godina od osamostaljenja), ali nisam baš primijetila neku mrklu gebelsovsku propagandu ni tretiranje gledatelja kao idiota. S kritičarske strane gledano, prilično dosadan materijal da bi se o njemu bilo što pisalo. S gledateljske, sasvim korektno. Zbog čega se onda svi pjene?

Trebalo mi je nekoliko trenutaka, ali onda sam ipak shvatila. Ta pjenjenja koja ovih dana u medijima slušam/čitam o pro-EU propagandi na HTV-u zapravo govore o videospotovima koji se više uopće ne prikazuju na televiziji. O onima starim, 'tu pripadamo' spotovima koje je još platila Jaca K. i u kojima su Hrvatima najveći problemi sir, vrhnje, kulen, rakija, ljekovito bilje, maslinovo ulje i pršut. Ako ih želite pogledati, morat ćete se uputiti na YouTube jer ih na televiziji (barem javnoj) više nema, no želite li čuti kritičare koji se bune protiv njihova prikazivanja, naći ćete ih na svakom koraku, i to danas

I sad, iako ja inače itekako razumijem potrebu za kritiziranjem televizijskog programa i iako se slažem da zastupnicima svih opcija o EU-u (pro i anti) valja osigurati pristup javnome mediju, mislim da, koliko god ti stari 'tu pripadamo' spotovi bili smiješni, ovaj put HTV nije ništa kriv, barem ne u širem kontekstu. Prije nego što vas šlagira zbog toga što takvo što čitate u TV-kritičarskoj kolumni, pročitajte barem još jedan odlomak.

Prije svega, našoj javnoj TV kući ilitiga HTV-u svašta se može zamjeriti, ali to da se nije potrudila informirati građane o Europskoj uniji – ne bi se baš moglo ubrojiti u te zamjerke. Prvo i prvo, tu je vrlo poučna emisija Damira Matkovića, 'To je Europa', u kojoj se svaki tjedan prikazuje određeni aspekt života u Europskoj uniji, bio taj aspekt

negativan ili pozitivan. Godinama se već prikazuju i izvrsne 'Paralele', u kojima je preko nekoliko puta i u preko nekoliko konkretnih slučajeva obrađeno stanje u Hrvatskoj, pa zatim uspoređeno s nekim EU i non-EU susjednim zemljama. Tu su i razni 'Euromagazini', s nešto laganijim temama među kojima se progovaralo i o pršutarijama te sličnim specifičnostima, a europskim institucijama i mehanizmima bili su posvećeni i dijelovi obrazovnog programa HTV-a, koji su obično u nazivu nosili riječi poput 'abecede' ili 'leksikona'. Sve u svemu, iako sam ja inače prva za to da se HTV-u ni u čemu ni za što ne progledava kroz prste, mislim da im se u slučaju ove predreferendumske propagande kritičari zbilja trebaju skinuti s grbače. Jer spotovi koje su puštali – bili su plaćeni. U slučaju svega ostaloga, prilično su kvalitetno odradili svoj posao informiranja građanstva o Europskoj uniji.

To što prosječan hrvatski gledatelj ima sposobnost koncentracije novorođenog koker-španijela, pa ne obraća pozornost na kvalitetne, poučne i vanjskopolitičke emisije, nego mnogo više voli gledati reklame, TV panelke u kojima se ljudi svađaju oko toga tko je veći Hrvat i sapunice u kojima jedni drugi otimaju ljubavnice – sasvim je drugi problem. I da, shodno takvome stanju stvari, gledatelji bi sigurno mnogo više naučili da im je HTV sve o Uniji ispričao u obliku sapunice/reklame/glupog razgovora s Petrom Vlahovim ili kakvoga sličnog šunda. No bi li to onda doista bilo informiranje građana? Ili bi to onda bila propaganda, ali, za razliku od one koju je Vlada HTV-u platila za spotove 'tu pripadamo', ne bi bila plaćena. I onda bismo opet bili u problemima.

Sve u svemu & da još jedanput ponovim - ne slažem se sa svim onim kritičarima koji tvrde da javna televizija nije dovoljno informirala građane, nego ih samo zasipala propagandnim porukama o pridruživanju EU. To što većina gledatelja, zajedno s tim kritičarima, nije primijetila informativne sadržaje nego im je nos zapeo samo za reklamice sa šarenom pozadinom - sasvim je drugi par rukavica. A sasvim je drugi problem i to što nam je, izgleda, u cijeloj priči najvažnija forma. Jer sada, kada su te strašne propagandne poruke maknute s programa i zamijenile su ih bezlična videoobraćanja državnih dužnosnika, i dalje nije dobro. I ispada da bi za Hrvate jedino bila dobra ona medijska demokracija u kojoj se potiče propagandni medijski rat. I da bi sada jedino bilo pravedno kada bi javna televizija počela prikazivati jednako debilne propagandne poruke euroskeptika. A nisam sigurna da bi to doista pridonijelo boljem informiranju građana o odluci koja im predstoji.