TV TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

'Ljetna slagalica' ili simptom za hagioterapiju

U jučerašnjoj 'Ljetnoj slagalici' javna nam je televizija predstavila hagioterapiju ili, kako je naziva njezin tvorac, teolog Tomislav Ivančić, 'liječenje duhovnog dijela duše u čovjeka'. Super mi je to. Kada Krešimir Mišak u svoju emisiju pozove iscjelitelje koji tvrde da liječe boleštine pomoću šarmantnih huncutarija izvan bilo kakvog poimanja moderne znanosti, na njega se digne hajka iz svih akademskih i znanstvenih institucija od Vardara pa do Triglava. Ali ako se na ekranu pojavi striček teolog i pozove se na Boga, dušu i molitvu, onda je to okej. Ili nije, ali nitko ne reagira zato što nitko ne shvaća ozbiljno 'Ljetnu slagalicu'. Ako je tomu tako, za to si je, zaključujem pred kraj njezina ovoljetnog emitiranja na HTV-u, sama kriva

Zapeo mi jučer prije 'Dnevnika' pogled na HTV-ovu 'Ljetnu slagalicu' u kojoj se pričalo o hagioterapiji, odnosno – pazite sad ovo – liječenju duhovne duše čovjeka. Da se slučajno ne bismo zabunili i pomislili da je riječ o tjelesnoj duši koja nam valjda raste ispod pazuha. Nema što, zanimljiva tema. Neki striček teolog odlučio je jednoga dana da on mora smisliti metodu liječenja 'onoga u čovjekovoj duši što ga čini čovjekom' te 'uklanjanju boli iz toga dijela duše'. I onda je tu svoju revolucionarnu zamisao patentirao (dobro, ne znam je li zbilja patentirao, nisam nazvala Zavod) kao stručnu disciplinu – HAGIOTERAPIJU. Ako to nije pravo svjedočanstvo suvremenoga trenutka u kojem prolazi svaki kreativac s idejom da bi on mogao liječiti ljude kristalima, snagom ljubavi, zmijskim uljem, razrijeđenom vodom, cvijećem s planinskih obronaka ili plavim zrncima čistoće – ne znam što jest. I javna televizija pomoći će nam da dobijemo što detaljniji uvid u način razmišljanja takvih genijalaca. Koga briga za znanstvenike koji provode desetke godina u kliničkim ispitivanjima, dvostrukim slijepim studijama, obradi podataka, analizama razlike učinaka raznih terapija i placeba te raznim drugim nestašlucima – u današnje ti je vrijeme puno bolja strategija završit teologiju, pozvat se na Boga i dušu, pojavit se nekoliko puta na televerzumu i – opla! Eto ti TERAPIJE i TERAPEUTA!

Jest, doduše, riječ terapija ne mora značiti samo liječenje, nego i brigu, skrb, pa hajde, onda svakojakim samozvanim iscjeliteljima nitko ne može zabraniti da se nazivaju terapeutima jer, eto, oni se brinu, oni skrbe i svašta nešto sućutno. No dok oni drugi koje gore spomenuh, a koji se skrbe, brinu i svašta nešto sućutno pomoću drugih neuhvatljivih metoda poput vodice, pozitivnih misli i rajskog nektara, ne dobivaju baš zapažene termine na javnoj televiziji (a kad i dobiju, onda Krešimira Mišaka počnu napadati sa znanstvenih instituta), ako netko kaže da je teolog, eto ti ga odmah u nekakvoj emisiji. Za moju lovu iz pristojbe. To me oduševljava do najdubljih duhovnih dijelova duše za koje znam.

S druge strane, ni sama ne znam zašto se čudim. Čovjek se pojavio u 'Ljetnoj slagalici', prilično točno, mada jednako toliko ublaženo nazvanoj šuć-muć-pa-prolij emisiji HTV-a u kojoj djelatnici toga javnoga servisa koji trenutačno nisu na moru popunjavaju program kako najbolje znaju i umiju. Neki pritom znaju i umiju bolje, a neki lošije, pa se ujednačenost kvalitete te emisije uopće ne može ocijeniti jednom riječju, nego tek metaforom u kojoj programska ekipa sve voditelje i teme baci u zrak pa kad padnu pred kamere – kom obojci, kom opanci. I onda prije 'Dnevnika' gledamo čudan mišung 'Osmog kata', 'Drugog formata', 'Na rubu znanosti', 'Briljanteena' i 'Ajme-majko-ponestalo-nam-tema-što-ćemo-danas'.

Neću reći, bilo je tu i dobrih emisija, najčešće za onih rijetkih petaka kada bi ih vodila urednica 'Drugog formata', koja je cijeloj toj papazjaniji pokušavala (i uglavnom uspijevala) dati kulturni ton. Sjećam se da me na samome početku zabavila i jedna emisija o predrasudama, koju je vodila Katja Kušec i našla se u hrpi problema s neposlušnim gostima Sandijem Blagonićem i Vedranom Rudan, koji su bez imalo dlake na jeziku u svojim stavovima stali pljucati i po HTV-u. Dakle, nije baš cijela 'Ljetna slagalica' bila promašaj.

No kako se ljeto bliži kraju i kako u tom programskom filleru sadržaji postaju sve bezvezniji (jer su oni malo bolji potrošeni valjda do polovice srpnja), a likovi poput hagioterapeuta sve češće u njoj utjelovljuju 'duhovnu dušu' hateveovskog maćehinskog odnosa prema gledateljima, svakoga mi je dana nakon 'Ljetne slagalice' potrebna sve žešća terapija, pa makar i hagio. Premda preferiram Gastal.

Uostalom, silna skrb i briga koju HTV vodi o toj emisiji, ali i o mnogim drugim aspektima svojega odnosa prema korisnicima koji ga financiraju – vidljiva je i prema opisu koji je na stranicama www.hrt.hr osvanuo uz 'Ljetnu slagalicu' najavljenu za današnji program. Citiram bez lekture, točno onako kako stoji na web stranici: Neki gosti iz današnje Ljetne Slagalice preselili su se u hrvatsku zato što su je odabrali baša kao svoju idealnu zemlju za stanovanje. O tome zašto je Hrvatska prihvatljivija strancima od nekih drugih europskih zemalja, te o tome cijene li građani hrvatske dovoljno način života koji se kod nas vodi, doznat ćete u zanimljivoj raspravi koju će modelirati Mašenka Vukadinović. Pa sad, što očekivati od ekipe koja nije baš sigurna piše li se ime naše zemlje velikim ili malim slovom i koja je razlika između glagola modelirati i moderirati? Hagioterapiju, eto što.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više