TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Predzadnji 'Masterchef' - napet kao Hitchcock!

17.06.2011 u 08:00

Bionic
Reading

Premda će se finale 'Masterchefa' održati tek večeras, mislim da već na temelju sinoćnje emisije možemo zaključiti da je prva sezona hrvatske varijante ovoga šoua završila vrlo uspješno, iako je na moju, i ne samo moju, žalost ispao supersimpatični Robert Žmire. No sinoćnja je epizoda imala sve ono što od kvalitetnog šoua takve vrste očekujem: bila je napeta kao Hitchcockov film, torta koju su kandidati pekli bila je tako komplicirana da su nam svima pred ekranima poispadale vilice, a završetak je bio iskreno dirljiv

Mislila sam sa zadnjim osvrtom na ‘Masterchef’ pričekati do finala i današnju kritiku posvetiti nečemu drugome. Primjerice, Dijani Čuljak u trećem 'Dnevniku' HTV-a i tome kako je zajedno s glasnogovornikom MUP-a skoro ismijala predstavnika udruge Iskorak kada je ustvrdio da se deset tisuća ljudi na Rivi u Splitu nije moglo okupiti onako, slučajno. I kako je isto tako bahato izjavila da je to 'prvi put da u medije izlazi teza da je taj skup bio unaprijed organiziran', potpuno zanemarujući da o tome svi živi, osim HTV-a, pišu i govore još od subote. No iako su prava manjina i mržnja dijela građana prema manjinama zacijelo važnija tema od jednog kulinarskog talent-šoua, ipak sam se predomislila. Prvo, zato što ne želim dati još važnosti Dijani Čuljak, koja ionako živi u svojem lažnome svijetu u kojemu ništa što nije objavljeno na HTV-u – nije objavljeno. Drugo, zato što mi je, važnosti problema usprkos, u zadnjih tjedan dana zbilja već dosta svih priča o drvlju, kamenju, mržnji i užasu. Treće, televizijski gledano, sinoćnja je epizoda 'Masterchefa' doista bila fantastična. Iako je na moju, i ne samo na moju veliku žalost, ispao simpatični Robert Žmire.

Prije svega, bilo je – barem meni – silno napeto. Kao što većina nas koji kuhamo samo u kućnoj radinosti zna, pečenje kolača nije kao kuhanje. Nema tu cile-mile, pa si malo kreativan, pa ćeš malo dodati majčine dušice, pa malo tatine rakijice i sve te umjetnosti do nebesa. Kad pečeš kolače, bilo bi ti bolje da si nabaviš šestar, kutomjer, milimetarski papir, vagu za točno mjerenje i dva laboranta koji će ti sve mjeriti u epruvetama jer kolačarenje nije umjetnost, nego egzaktna znanost i, ako negdje nekako zahiriš, gotov si k'o pregovori s Europskom unijom. A masteršefovci su nam jučer takvu muku & nauku pokazali na jednom od kompliciranijih, ma koliko slasnih primjeraka torte od sedam slojeva. Dok su kandidati pokušavali smandrljati sve one gelove od jagoda, glazure od rajskog nektara i ukrase od vilinske kose, meni je bilo k'o da gledam 'Prozor u dvorište'. Izgrizla sam nokte do ramena. I, dakako, došla na ideju da i sama napravim istu tortu, zbog čega će mi vjerojatno majka i druge iskusnije pripadnice kulinarske rodbine sutra završiti u bolnici od smijeha.

Drugo, žiri je, zajedno s genijalnom gostujućom slastičarkom Petrom Jelenić, pokazao prilično ljudsku razinu razumijevanja prema kandidatima i nije im previše zamjerio manje ili veće pogreške, nego samo davao iskrene i, u slučaju MasterSlastičarke, korisne primjedbe. Još su na kraju i veoma dirljivo Robertu odali priznanje zbog hrabre borbe protiv torte, koja ga je, svom trudu usprkos, ipak uspjela poklopiti onim najgornjim slojem - vlastitom zahtjevnošću.

Treće, kraj s Robertovim odlaskom doista je bio dirljiv. Ne samo zato što su se on, druga dva kandidata i dobar dio gledateljstva rasplakali, nego zato što je ta emocija, prvi put otkad je reality i talent šouova u Hrvata – djelovala iskreno. Dosad su mi se uvijek grozomorno gadila naricanja za odlazećim kandidatima u raznoraznim bigbraderovima i farmama, gdje se suze lilo za istim ljudima koje se do jučer blatilo pred kamerama i iza njih, a kandidati koji su po mjesec-dva provodili razvaljujući guzicom kaučeve po izlasku bi kenjali kvake o 'teškom životu u kući/na farmi' k'o da su, u najmanju ruku, izašli iz konclogora. U 'Masterchefu' nije bilo takvih licemjernih gluposti, ili barem mi za njih ne znamo, jer šou nije koncipiran tako da potencira odnose među kandidatima. Pa je njihovo srdačno i ganutljivo pozdravljanje izgledalo kao nešto barem donekle iskreno. A što se pak Robertovih izjava nakon ispadanja tiče, na njih je imao potpuno pravo jer je čovjek nekoliko mjeseci briljirao, mnogo toga naučio i definitivno na neki način napredovao te sve u svemu nije bio nimalo nalik onim drekzibnerima iz drugih realityja.

Četvrto, ruku na srce, sva su tri kandidata iz sinoćnje emisije zaslužila pobjedu. I zato neću više komentirati finale. Ionako je ono jučer bilo dovoljno da prvu

BBC-jeva parodija 'Masterchefa' s Ruby Wax, Mirandom Hart i Claudijom Winkleman
sezonu hrvatskoga 'Masterchefa' proglasim superuspješnom. Imam samo jedan prigovor, a taj ne ide sami serijal, nego Novu TV. Genijalna mi je fora kako se sve žive domaće televizije, kad god im se prigovori da kvalitetne sadržaje emitiraju u lošim terminima, pravdaju da je to zato što u udarnim terminima moraju emitirati domaće emisije. U kontekstu takvih izgovora moram otvoreno reći da je emitiranje najbolje emisije u programu Nove TV kasnije nego što se - u najudarnijem terminu - emitiraju one debilne turske sapunice (koje bi penzići ionako gledali u bilo koje doba) – čisti promašaj. Zato se nadam da će 'Masterchef' u sljedećoj inkarnaciji dobiti najudarniji među svim udarnim terminima, kako to takvoj emisiji i pristoji. Jer kad imaš takvu emisiju u domaćoj proizvodnji - pa makar i licencnoj - njezino je guranje u termin nakon onih debilana nešto što zbilja ne možeš više pravdati nikakvim zakonima, zahtjevima i prohtjevima. Dakle, novajlije - probudite se malo do sljedeće godine.