TV TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Pankerske frizure i azerbajdžanski falš

Sljedeće se godine, dakle, na račun TV pretplatnika putuje na Eurosong u Azerbajdžan. Njihovi su predstavnici u finalu natjecanja najljepše otfalšali svoje i svidjeli se dovoljnom broju glasačkih žirija izvan susjednih zemalja da nadmaše međusobno ulizivanje među geografskim priljepcima. Ništa novo, nacionalni se žiriji svake godine ponašaju k'o da su na mirovnim konferencijama sa susjedima, ali novo je na ovogodišnjem Eurosongu bilo to što se na to natjecanje prilično vidljivo i ne više u obliku anomalije kakva su bili hevimetalci Lordi, ušuljao rokersko-pankerski imidž. Drugim riječima, nekada buntovna glazba i stil svojim su ulaskom na taj kič-festival pokazali da su i službeno sredovječni

Nešto nakon ponoći između subote i nedjelje saznali smo da sljedeće godine pretplatom financiramo odlazak hrvatskog predstavnika ili predstavnice (a najvjerojatnije kombinacije jer je ipak ove godine pobijedio duet) na obalu Kaspijskog jezera – u Azerbajdžan. Ludilo & egzotika na kvadrat. Možda nam pri povratku delegacija donese malo nafte. Premda je vjerojatnije da će se odlično snaći u nečemu drugome, što nam je za razliku od nafte zajedničko s tom bivšom sovjetskom republikom – u etničkim netrpeljivostima.

Političke reference bile bi posve neprimjerene u tekstu o natjecanju za pjesmu Euroviziju da i ove godine u najzanimljivijem dijelu prijenosa – glasanju, naravno – nismo imali prilike vidjeti kako se gotovo svi žiriji uvlače u dupe susjedima. Moram priznati da me to oduvijek fasciniralo jer nikada nisam posve shvaćala što se takvim glasanjem zapravo želi postići. Kao, sad smo vam dali 12 bodova, pa ajde vi nama lijepo Piranski zaljev ostavite na miru? Ili, ne znam, dali smo vam desetku pa molim da sada riješite pitanje Nagorno Karabaha? Evo vam osmica pa glasajte za naš prijam u EU? Internetskim kraticama rečeno – WTF? K'o da smo u Europi sedamnaestog stoljeća i kraljevne se podvode prijestolonasljednicima susjednog kraljevstva, e da ne bi bilo navale preko pogranične rijeke.

Još me jedna stvar zabrinula na ovogodišnjem Eurosongu. Na pozornici se pojavio neobično velik broj kandidata čije su mi pjesme bile sasvim slušljive i granično simpatične. A to je pouzdan znak da sam se pretvorila u staru babu, čiji je glazbeni ukus – nekada buntovan i alternativan – sada toliko degradirao u festivalsku ljigu da se isfurava čak i na megakičastom Eurosongu. Evo, recimo, moldavijski predstavnici s čudnim šeširima i pjesmom 'So Lucky' pomalo su me podsjetili na Gogol Bordello i bili mi zabavni jednako kao i Dušku Ćurliću, koji ih je bez beda u eter prozvao vlastitim favoritima. Nisu mi loši bili ni Gruzijci s pjesmom koja je zvučala kao sirotinjska verzija
Eldrine iz Gruzije malo je bacala na Evanescence
Evanesencea, a primijetila sam da je čak i među izvođačima čije pjesme zvuče kao zaostatak iz denserskog kiča devedesetih (Švedska, na primjer) vrlo popularan rokersko-pankerski imidž s raskuštranim kosicama, zakovicama i kožnim jaknama. Došlo je do toga da je čak i službeni pokrovitelj, Schwarzkopf, u reklami imao takvog nekakvog lika s isfeniranom irokezicom. A kada ono što ti je u mladosti bilo ultrakul i buntovno postane totalni mrak i furka Eurosonga, mora da si se pretvorio u vlastite starce pa ćeš uskoro kupovati kompilacije s ljetnih festivala na Jadranu i vlastitu djecu tjerati na povraćanje urlanjem mediteranskih terci pri vožnji prema Crikvenici.

Sve mi to govori da to što mi se čini da ove godine nije bilo toliko kiča kao prije zapravo ništa ne govori o Eurosongu, nego o meni kao sredovječnoj individui. Još mi samo fali da negdje u liftu ili prilikom čekanja na liniji službe za korisnike začujem orkestralnu verziju Ramonesa u aranžmanu maestra Nikice Kalogjere i mogu se odmah prijavit' u starački dom. No zasad ću se samo pomiriti s time da je razvodnjena verzija punk-rocka ušla u isti žanr kojemu pripadaju Celine Dion i Danijel Popović.

No za Azerbajdžan mi je drago, premda im je pjesma bila generički dosadna i ženska im članica dueta nekoliko puta maestralno zafušala. Bilo bi mi – čisto s glazbene strane – još draže da su pobijedili moji gore spomenuti favoriti ili operni Francuz te jazzer Talijan. No Azerbajdžan je bolja opcija. Barem će nam budući predstavnici otputovati na neko egzotično mjesto. Da se malo razbije klasična gastarbajterska ruta i povremeno odstupanje prema Britaniji i Irskoj.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više