KulTurist

SEVERINA O DOKUMENTARCU

'Ne znam je li Darko uhvatio pravu Severinu'

Prva zagrebačka projekcija filma 'Kad se pretvorim u Severinu' okupila je u Kaptol centru veliki broj kamera i fotića, zvijezdu večeri Severinu, autora filma Darka Drinovca, no gledalište je bilo tek dopola ispunjeno

Centralni događaj ovogodišnjeg ZagrebDoxa, uza sve odlične dokumentarce, priče, goste i štošta još ispred i iza festivalskih kulisa, od samog otvaranja pa i prije je – Severina. Nakon silnih najava uz poneki kadar filma dočekali smo i to – projekciju dokumentarca 'Kad se pretvorim u Severinu', autora Darka Drinovca. U četvrtak su tako, uz mnoštvo kamera i fotića, poneko poznato lice poput Antonije Blaće i Dražena Ilinčića, stigli i sam autor te pjevačica iz naslova.

U razgovoru za tportal.hr neposredno prije projekcije Severina je rekla kako nema tremu te da je prvenstveno došla zbog Drinovca, koji je zasigurno napetiji. Film je već prije pogledala i zadovoljna je urađenim, a o Darku ima samo riječi hvale: 'Darko je divan čovjek.'

Darkova kamera puna je četiri dana u Beogradu vrlo diskretno pratila Severinu. 'Darko je sve radio kao pravi snimatelj. Na trenutke smo u potpunosti zaboravili na njega.' Bez obzira na prikrivenost kamere, pjevačica ni sama nije sigurna je li na filmu uhvaćena prava ona ili ne. 'Stvarno ne znam je li Darko uhvatio pravu Severinu. To trebate pitati moje prijatelje.'

Darko nam je u razgovoru rekao kako je taj trud skrivanja kamere urodio plodom te da su filmom uspjeli uhvatiti vrlo zanimljive trenutke. 'Uspjeli smo zabilježiti neke nimalo svakodnevne situacije. Snimio sam Severinin trenutak prije velikog koncerta, što nije mala stvar.' Cjeloviti razgovor sa Severinom i Darkom pogledajte u video prilogu.


Kad se pretvorim u… brda, miš i niš'

A film, je li se opravdano digla buka oko njega ili je tek još jedan u nizu (pre)glasnih pucnja uprazno? Rekli bismo ovo drugo, odnosno slikovitije – tresla se (medijska) brda, rodio se miš. Što je zorno dočaralo i poluprazno kino unatoč gužvama pred samu projekciju.

Matej Grgić
Darko Drinovac u lijepom društvu
Darko Drinovac proveo je četiri dana uz Severinu, uhvatio poneku probu pred veliki koncert u beogradskoj Areni, zabilježio večeru s Bregovićem i još pokojim imenom od formata i licem od pretjeranog osmijeha, prikazao trenutke opuštanja uz masažu, uređivanja uz malu vojsku ljudi te za kraj prenio kadrove s koncerta. I to je sve.

U filmu bez priče čija se tanka dramaturška crta gradi prema koncertnoj kulminaciji, čak je izostao i taj završni prasak: Severinin spektakularan dolazak na scenu, ovacijama popraćen odlazak ili (barem) delirij u publici.

Samu Severinu Drinovac nije karakterno oblikovao kroz film, ne uspjevši je uzdići do pozicije balkanske dive, niti joj skinuti medijsku krunu, zadovoljivši se tek korektnom zabilješkom trenutka i ništa više.

Iz tih crtica o filmskoj Severini mogli bismo reći da je u pripremama za koncert vrlo temeljita, nerijetko pretjerano, u zahtjevima vezanim za pod scene, visinu kulisa, boje reflektora, glasnoću instrumenata, a kao posljedica, samo pjevanje pada u sporedni plan, no pjevanje ionako nije ključ cijelog tog zvjezdanog spektakla.

Severina je svoje uspješno otpjevala, Darko pokupio komad medijskog prostora i svi su na dobitku. Ili barem njih dvoje.