Staklena kuća

Totalitarni režimi jako vole skrivati svoje mane, ali ponekad se od kamera jednostavno ne može odgurati istina – socijalna istina koja podsjeća na to da baš kao i svugdje na svijetu, bijeda, nasilje i droga predstavljaju velik problem i u pojedinim slojevima iranskog društva, s dežurnim, najgorim žrtvama – mladima.

Dogovoreni brakovi, nedostatak sloboda, nepostojeća prava žena i obiteljsko nasilje uništavaju živote mladih Iranki, a 'Staklena kuća' Hamida Rahmaniana prvi put ulazi u taj dio zemlje i njezina stanovništva, kao filmski svjedok života četiriju djevojaka koje žive između crnila svoje svakodnevice i nade socijalnog centra – od 14-godišnjakinje koju je majka navukla na teške droge do drugih, sličnih žrtava siromaštva, neobrazovanja, tradicije i religijske diktature.

Najglasnija u ekipi je Nazila, koja snima underground hip hop u pravom smislu te riječi rešetajući rime u zemlji u kojoj je ženama zabranjeno baviti se glazbom. A čak i nije loša za mikrofonom! (V. G.)


Drugi savršeni svijet

Zašto znamo sve o Paris Hilton, a ne znamo ni kako se zove, recimo, predsjednik Svjetske banke? Zašto nam je zurenje u dekoltee i ispale bradavice na crvenim tepisima važnije od čitanja o poreznoj politici, ratnim planovima nove američke administracije i financijskom sustavu na rubu opstanka? Eskapizam je oduvijek bio lijek protiv svih svjetskih problema – bijeg kao najbolja obrana, a kako novi milenij postaje sve više stari, ljudi pronalaze sve radikalnije alate za bijeg od stvarnosti, teške, mračne i naporne stvarnosti, koja prestaje postojati onog trenutka kada se izgubimo u svijetu eskapizma. A on se nalazi posvuda, od literature i filma do tzv. celebrity kulture i onoga o čemu govori ovaj sjajni nizozemski dokumentarac Femke Wolting i Joriena van Nesa – digitalne tehnološke utopije stvorene pikselima u virtualnim svjetovima naših računala.

'Drugi savršeni svijet' izvrsna je prezentacija cyber dijela modernog eskapizma, s naglaskom na igre i virtualne svjetove kao što su 'Lineage', 'World Of Warcraft', 'Second Life' i 'Eve', od Amerike do Koreje, možda najvećeg virtualnog carstva na svijetu, zemlje u kojoj je pro-gamer jedno od najprofitabilnijih zanimanja današnjice.

Pojmovi kao što su 'cyber-novac', 'virtualna tržišta' i 'online demokracija' frcaju na sve strane, a pametno se problematiziraju i pitanja zakonskih regulacija, virtualnog zakonodavstva koje je nužno čak i u virtualnom svijetu – jer ljudi su spremni biti idioti čak i onda kada zakorače u ono što bi trebala biti utopija. Posebno onda.

Gradovi budućnosti bit će, kaže jedan od sugovornika, samo parkovi i muzeji za ljude koji prištekani na hardove neće izlaziti iz kuća, a do 2011. 80 posto ljudi živjet će dvostruke živote, jedan u svom fizičkom, smrtnom tijelu, a drugi u formi odabranog, skoro-pa-savršenog avatara. Budućnost malo sporije dolazi u Hrvatsku, ali doći će kad-tad. Upoznajte je na vrijeme, ma koliko divna ili zastrašujuća ona bila. (V. G.)


'TDZ - za uspomenu i dugo sjećanje'

Privatizacija Tvornice duhana Zagreb i preseljenje proizvodnje u Istru izazvali su opravdano žustru reakciju zaposlenika koji su 2006. okupirali zagrebački pogon i hrvatske medije. Igor Bezinović snimao ih je u tadašnjoj samoizolaciji te u nekoliko kasnijih navrata, da bi priču zaokružio razgovorom s glavnim akterima u sklopu prvosvibanjske proslave 2009. godine.

Uz sjećanje na 'dane ponosa i medijske slave' te komentar s odmakom cijele situacije, Bezinović je naglasak prvenstveno stavio na medijsko praćenje, od efekta 'iskakanja iz paštete' do potpunog ignoriranja 2009. kada je na skup TDZ-ovaca na Trg bana Jelačića stigao tek sam redatelj.

Silnu medijsku buku akteri su prije četiri godine išli svjesno stvarati, jer im je, kako su rekli, bila potrebna kao osigurač i sigurnost te su upravo na njoj temeljili nade u uspjeh. U današnjem vremenu potpune prevlasti medija, začudo uzaludne nade.

Budući da je slava vrlo sladak zalogaj, i aktere je djelomično zavela medijska pažnja te glavni sugovornik u filmu u trenutku medijske tišine ne propušta naglasiti važnost svoje pozicije i odluka u prijelomnim trenucima. Ujedno, i dalje živi u, istina, sve tišim, ali još uvijek nadama da nije sve izgubljeno po pitanju medijskog interesa (ne ta to za što su se borili, a koji je pomalo ispario u vremenu i razmišljanju). Tako naglas zamišlja druženja bivših TDZ-ovaca s obveznim rekvizitom – majicom TDZ, koja privlači pokojeg gradskog novinara.

Film 'TDZ – za uspomenu i dugo sjećanje' zanimljivo je svjedočanstvo ograničene moći i kratkog pamćenja medija što lakom računicom stvaraju petominutnu slavu nakon koje slijedi okrutan zaborav koji nudi tek sjetan osvrt, žaljenje i retrogradno smišljanje taktika u prazno. (I. T.)


Četvrtak na ZagrebDoxu nudi jedan od najočekivanijih festivalskih filmova, Kad se pretvorim u Severinu Darka Drinovca, film 45365 Billa i Turnera Rossa s početkom u 22 sata, program In memorioan Ante Babaja sa šest njegovih dokumentaraca i još puno izvrsnih dokumentaraca. Kao i dosadašnjih dana, i danas ovdje možete osvojiti besplatne ulaznice za projekcije.

ZagrebDox već je četvrtu godinu dio projekta T-Com KulTurist, a više informacija možete pronaći na službenim stranicama festivala.