KulTurist

OTVOREN ZAGREBDOX

Šetnja rubnim prostorima na izdisaju u društvu Josipovića

U nedjelju je, projekcijom gorko duhovitog slovačko-češkog dokumentarca 'Osadne', u pet dvorana Movieplex kina Centra Kaptol istovremeno započeo šesti ZagrebDox

Otvorenje ZagrebDoxa uveličao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović koji je time, nakon subotnje premijere filma Na putu, zaokružio filmski vikend. Uz još poneko političko ime, otvorenju je po službenoj dužnosti prisustvovala zamjenica Milana Bandića Jelena Pavičić-Vukičević, koja je otvorila festival. U Centar Kaptol u nedjelju je stigao i veliki broj filmaša, među njima predstavnici 'zrele garde' Veljko Bulajić, Krsto Papić, Petar Krelja, Branko Ivanda, Bruno Gamulin i Vinko Brešan te niz mladih redatelja, između ostalih Irena Škorić i Igor Bezinović.

Drugi kat Centra Kaptol dupkom je ispunilo mnoštvo znanih i neznanih ljubitelja dokumentarca, ali i kamera i bliceva fotića, što je festivalu koji se diči neformalnošću i bijegom od crvenih tepiha, kako je istaknuo direktor Nenad Puhovski, dalo određenu dozu 'naguranog glamura'.

Puhovski je za tportal prije samog otvaranja istaknuo da se ZagrebDox, za razliku od svugdje prisutnog bijega u čistu fikciju, aktualnim dokumentarcima pokušava suočiti sa stvarnošću, što će ove godine biti posebice naglašeno u novom festivalskom programu Stanje stvari. Po pitanju brojki, u sedam festivalskih dana i pet dvorana bit će prikazano 148 filmova.

Novi prostor u kojemu će se odvijati festival, a o kojemu se dosta polemiziralo u krugovima redovnih posjetitelja, Movieplex kina Centra Kaptol, izvršna urednica Sanja Borčić vidi kao najveću i najvažniju ovogodišnju novinu, a preseljenjem iz prostora Studentskog centra zadovoljan je i redatelj Krsto Papić, koji nam je rekao da novi prostor smatra vrlo dobrim izborom. Hoće li to prepoznati i gledatelji, vidjeti nam je u danima koji slijede.

'Osadne' - gorko humorni izlet u rubne prostore na umoru

Nakon formalnih govora svedenih na minimum, filmski dio festivala započeo je sjetnim, nama aktualnim i vrlo bliskim, gorko-humornim dokumentarcem Osadne redatelja Marka Škopa. Priča je to o mjestu na samom rubu Europske unije, kojemu je od te tvorevine stigao tek euro, i to s trgovačkim putnicima koji su uz zamjensku novčanicu donijeli pokoji sitni dar kako bi lakše pridobili lokalno stanovništvo.

U malenom mjestašcu na umoru, nalik svoj sili naših otočkih i priobalnih mjesta te sela u gašenju diljem unutrašnjosti,  mortalitet je 25 puta veći od nataliteta, a ključna osoba je politički rekorder, Ladislav Mikulaški. Sa 36-godišnjim stažem načelnikovanja, Ladislav i dalje ne posustaje, već s pravoslavnim svećenikom Peterom Sorokom koji pokušava oživjeti mjesto. Tako smišljaju projekte turističke staze, Kapele tuge i manastira, s nadom da će im EU, čiji su rubni dio, pomoći. U želji za realizacijom stižu i do Bruxellesa.

Motivacijski sloj filma, pokušaj relativizacije mjesta na izdisaju, ujedno je provodna nit oko koje se gradi slika besperspektivnog života u Osadni uz gomilu tuge, sjete i ravnodušja pojačanog utjecajem svugdje prisutnog alkohola.

Na rubnom području Istoka i Zapada, prošlosti i sadašnjosti, susreću se svjetovi pravoslavnog svećenika i ostarjelog komunista koji, simbolično, uvijek na mjesto susreta stižu sa suprotnih strana, baš kao što i spas za Osadne vide u čistim oprekama. Ta suprotnost posebno je efektno i duhovito prikazana dvama dijametralno suprotnim pogledima na susret s nekoliko službenika EU-a.

Škop ritmom i atmosferom vrlo dobro prati događaje, glazbeno ogoljevši film, odnosno ispunivši ga tišinama između dijaloga, čime naglašava spor protok vremena ispunjenog događajnom prazninom. Kao opreku nudi briselsku epizodu, koja je sadržajno i zvučno bogatija te naglašeno duhovitija od ostatka, kroz koji se provlači diskretna humorna crta koja tek ublažava osjećaj tuge u gledatelju.

U razgovorima s kamerom akteri su pretjerano fini te dijaloge u kojima bi trebalo poteći malo žući vode smireno, gotovo kao da čitaju tekst s blesimetra. Također, u dijalozima, ničim izazvani, prečesto iznose svoje životne stavove, što pokazuje da su zadržali svijest o oku koje ih prati i uhu koje bilježi svaku riječ, ali i ukazuje na respekt prema kameri i njezinoj moći. Bez obzira na to (a možda i djelomice zato), film 'Osadne' nudi vrlo autentičan prikaz života na rubu zbivanja i samog življenja.


U ponedjeljak započinje redovni program ZagrebDoxa, a u vrlo bogatom programu moći ćemo vidjeti i dva domaća dokumentarca, 'Klasa optimist' Lane Škarić u 18 sati i 'Sudbina broja 13' Irene Škorić u 20 sati.

ZagrebDox već je četvrtu godinu dio projekta T-Com KulTurist, a više informacija o festivalu možete pronaći na službenim stranicama festivala. Također, na tportalu možete svakodnevno osvojiti ulaznice za projekcije ZagrebDoxa, a današnje ulaznice osvojite ovdje.