KulTurist

NENAD PUHOVSKI:

Budžet ZagrebDoxa je 20 puta manji od Sarajeva

Tijekom proteklih šest godina, otkako je osnovan, međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox nametnuo se kao jedan od najrelevantnijih filmskih festivala u regiji. O ovogodišnjem izdanju festivala koji počinje 28. veljače i okuplja oko 140 filmskih naslova razgovarali smo s njegovim umjetničkim direktorom Nenadom Puhovskim

Nenad Puhovski

Osim što je umjetnički direktor ZagrebDoxa, Puhovski je ugledni filmski redatelj (nedavno je snimio hvaljeni dugometražni dokuentarac 'Zajedno'), sveučilišni profesor na Akademiji dramskih umjetnosti te osnivač i direktor nezavisne producentske kuće Factum

Relevantan program, regionalne premijere, strani gosti… samo su neki od bitnih sastojaka zbog kojih se u svega nekoliko godina ZagrebDox profilirao kao referentna točka za dokumentarce u regiji. Ono što je za regionalni igrani film Sarajevo film festival, to je za dokumentarce u regiji ZagrebDox. Slučaj je tim zanimljiviji kad znamo da ZagrebDox ne privlači pažnju javnosti zahvaljujući celebrityjima i partyjima jer je posvećen isključivo filmovima, i to onima koji se bave nimalo relaksirajućim temama poput smrti, bolesti, neimaštine, rasizma, naličja kapitalizma… Iako nema popratnih veselica ni koncerata, koji su tajna uspjeha mnogih manifestacija, publika već godinama neumorno puni festivalske projekcije.

Kako ste se uspjeli nametnuti među sve brojnijim filmskim festivalima?
Pa, mislim da je sve to, ustvari, jednostavno. Prije šest godina, kad smo krenuli, sretno se poklopila glad gledatelja za kvalitetnim, autorskim i kreativnim dokumentarcem s mojom ambicijom da, pored produkcije dokumentarnog filma, napravim nešto i za njegovu veću vidljivost. Otada – samo rad ;-)

Zbog čega ste promijenili lokaciju održavanja?
Slušam neke razgovore o toj temi i pitam se jesu li ljudi doista zaboravili da smo dosad održavali festivalske projekcije u kinima Tuškanac, Jadran, Central, Europa, KIC-u, SC-u, &TD-u, MM-u i drugdje. Ovaj potez je samo logičan korak u našem traženju najboljeg, najugodnijeg i tehnički najprimjerenijeg prostora. Dva velika europska festivala – IDFA i DOK Leipzig - koje sam posjetio prošle godine već se godinama održavaju u multiplexima, neki i u šoping-centrima. Što se studentske publike tiče, ono što je meni osobno bitno jest da ćemo i dalje održavati besplatne projekcije svih filmova u konkurenciji, ali umjesto u MM-u SC-a, u dvorani Movieplexa sa 160 mjesta.

Svake godine na programu je sve više filmova, festival je sve dulji i opsežniji. Snimi li se uistinu svake godine sve veći broj kvalitetnih filmova?
Tempo povećanja broja filmova je nekih 10 filmova godišnje. Mislim da to nije puno i odražava situaciju u kojoj sve više mladih ljudi snima dokumentarce i – mobitelima! Osim toga, mi ne želimo samo pobrati vrhnje i pokazati nekoliko desetaka nagrađenih filmova, već dati našoj publici dubinski uvid u stanje svjetske dokumentaristike...

Velik broj domaćih i regionalnih filmova je u konkurenciji. Kakva je kvaliteta domaće dokumentarne produkcije u odnosu na međunarodnu?
Činjenica da još uvijek postoji Regionalni natjecateljski program pokazuje naše uvjerenje da je još uvijek potrebna pozitivna diskriminacija kad su naša regija, pa i hrvatska produkcija u pitanju. Naime, da sam svoj dugometražni film 'Zajedno' radio u zapadnoj Europi, budžet bi bio pet do 10 puta veći. I to, vjerujem, dosta govori.

Glavno tržište dokumentaraca, kao i često jedan od najvećih producenata, televizijske su kuće. Borba domaćih producenata i domaćih TV kuća nepresušna je tema. Mijenja li se što po tom pitanju, osobito kao posljedica dobrog odaziva publike na festivale poput ZagrebDoxa?
Ne, barem koliko ja vidim. HTV, kao javna televizija, ne prikazuje čak ni nagrađene filmove s Dana hrvatskog filma, a kamoli sa ZagrebDoxa. Ako je takva situacija u prikazivanju, kakva li je tek u produkciji? Factum je dosad napravio preko 60 dokumentaraca i ja još strpljivo čekam na prvu pravu koprodukciju s tom kućom...

Koje filmove iz ovogodišnjeg program nikako ne treba propustiti, prema vašem izboru?
Za one koji nemaju vremena ozbiljnije pratiti festival najpraktičnije su dvije opcije – ili gledati filmove u dvorani br. 3 u 20 sati (filmovi s najviše značajnih nagrada ili kontroverzi) ili pak doći u nedjelju na 'the best of fest', kada pokazujemo filmove nagrađene na ovogodišnjem ZagrebDoxu.

Kakav je plan razvoja festivala?
Mi smo došli dosta blizu granici onoga što možemo učiniti s ukupnim budžetom od oko 1.000.000 kuna. Naime, nalazimo se u situaciji kada si ne možemo priuštiti pozvati kao goste čak ni autore filmova koje prikazujemo, a kamoli novinare ili direktore drugih festivala koji su bitni za stvaranje imidža festivala u svijetu. Za taj važan korak prema stvaranju pravog međunarodnog festivala potrebna su sredstva. Na početku ste nas usporedili sa SFF-om, no njihov je budžet najmanje dvadeset puta veći od našega.

Jesu li neki projekti koji su sudjelovali u radionicama ZagrebDox PRO rezultirali završenim filmovima?
Veseli me činjenica da na ovogodišnjem ZagrebDoxu imamo svjetsku premijeru filma 'Selo bez žena' Srđana Šarenca koji je 'pitchan' na našoj radionici prije dvije godine. Dosad je već bilo desetak takvih primjera. Nažalost, niti jednog hrvatskog filma! Zašto? Pitajte HTV koji bi morao surađivati sa zainteresiranim europskim televizijama u financiranju hrvatskog filma.