Glazba LILY ALLEN

'It's Not Me, It's You'

Lily Allen seciranjem svog života nastavlja secirati zeitgeist, uz pomoć razigranog glazbenog kolaža

Kad se prije tri godine Lily Allen pojavila na sceni, odmah je bila proglašena ženskim ekvivalentom Mikea Skinnera. S razlogom – navika seciranja moderne Britanije preko seciranja samih sebe, s kirurški preciznim tekstovima i eklektičnim glazbenim miksom ukorijenjenim u modernom mash upu svega što se nađe pod rukom, oba je autora lansirala u gornji dom inteligentnog, pomalo plesnog, ali uvijek nemilosrdnog, uglazbljenog izvješća s londonskih ulica.

Skinner je u međuvremenu skrenuo i postao neslušljiv, ali Lily, srećom tek kod svog drugog albuma, nije imala puno vremena završiti transformaciju u blebetavog pijanca iz lokalnog puba pa novi album nastavlja tamo gdje je stao prethodni, donoseći još vinjeta modernog življenja. S jednom malom promjenom – Lily je u zadnje tri godine postala neizostavnim dijelom svijeta koji kritizira, stvarajući u isto vrijeme veliki jaz između glazbene i tabloidne persone, ali u isto vrijeme uspijevajući izbjeći klasičnu zamku moraliziranja 'odozgo', budući da je kao klinka koja je prošla put od 15-godišnje dilerice do (po vlastitom priznanju) pohlepnog kokainskog manijaka, postala ujedno i dio problema.

Sve to čut ćete u tekstovima 'It's Not Me, It's You', koji šeću medijskim žutilom, religijom, obiteljskim i seksualnim problemima, kulturom droga stihovima koji katkad nabodu u jednoj lajni, poput 'I want to be rich and I want lots of money/ I don't care about clever, I don't care about funny' iz singla 'The Fear', naizgled banalne, ali efikasne i pamtljive brzopotezne analize mentaliteta novih generacija, odraslih na holivudskim snovima, Paris Hilton i sponzorušama. Ukratko, prigovarati joj da više ne govori o svom životu jest glupo, jer u posljednje tri godine sve to jest postalo njezin život – Lily više nije tinejdžerica koja se voza biciklom i miriše cvijeće, već žena koja povraća pred paparazzima kad izlazi iz limuzine; u isto se vrijeme, dakle, trudi zaboraviti kako je postala dio problema, ali je u isto vrijeme toga manje-više svjesna. A sve dok je u stanju tu dualnost pretvoriti u dobre pjesme, nemamo se što žaliti.

Glazbeno, 'It's Not Me, It's You' još je veća i ambicioznija šetnja iako uvijek razigrana i u formi koja dopušta da odzviždite većinu stvari: u 'Not Fair', recimo, igra se s countryjem na svoj, unikatni način, ne bi li s 'He Wasn't There' zakoračila u stari, prašnjavi klupski jazz, dok je 'Fuck You', naslovu i tematici odjeba bivšeg unatoč, zapakirana u gotovo pa božićnu pop poskočicu.

I sve se to sasvim dobro drži kao cjelina. Ne fantastična ni briljantna, ali sasvim dobra, ljepljiva, duhovita, provokativna i zanimljiva, što su osobine koje se u modernom britanskom mainstreamu ne nalaze svaki dan.

Ocjena: 7.5/10

Izdavač: EMI/Regal


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više