Glazba BRANDON FLOWERS

'Flamingo'

Dok se rock press bavi nagađanjima je li solo projekt frontmena lasvegaških The Killersa Brandona Flowersa samo običan izlet ili najava kraja karijere ozbiljnih aspiranata na poziciju najvećeg banda na svijetu, stigao je njegov solo album. Barem nije bubnjarev...

Pitanje solo karijere Brandona Flowersa, klasičnog r'n'r introvertnog ekstroverta, otpočetka je oblak nad (strelovitim) usponom njegova banda i bilo je pitanje dana kada će se dogoditi. No kad momci iz banda jednoglasno poručuju da se već početkom sljedeće godine okupljaju i počinju s radom na četvrtom albumu, ipak im treba povjerovati. Je li Bono ikada izdao solo album? Ili Michael Stipe, Anthony Kiedis iz Peppersa ili pak James Hetfield iz Metallice? A sve redom karizmatični frontmeni velikih stadionskih bendova... Usporedbe s najvećima u Flowersovom slučaju imaju itekako smisla, jer su on i njegov band među prvima 'na čeki' da uskoče u čizme najvećeg benda na planetu, a to mogu samo kao The Killers, nikako kao Brandon, Ronnie, Dave & Mark.

Brandon Flowers - Crossfire
'Flamingo', dakle treba gledati kao kratak prekid programa (zbog kojeg se ne ispričavamo!), dobrodošlu pauzu nakon strahovito plodnih (ovo je već šesto 'dugosvirajuće' izdanje u isto toliko godina), ali i vjerojatno jednako iscrpljujućih prvih šest godina The Killersa. No kad već govorimo o solo karijerama, možda je i najbolja referenca ovdje Bryan Ferry, čije su solo ploče dobile na težini tek kad su se raspali Roxy Music, a dotad su uglavnom sadržavale light manirističke croonerske obrade klasika. 'Flamingo' doduše nema obrada, ali ima maniru Killersa i light pristup, barem u glazbenom smislu. Iako su i Killersi na svom posljednjem albumu, preklanjskom 'Day & Age' duboko zagazili na light pop teritorij, otkrivši čak i ljiga saksofon osamdesetih, Flowers ovdje ide još dalje i dublje u zvukove najosporavanije dekade u popularnoj glazbi. No zato su mu teme uobičajeno grandiozne i pretenciozne do bola. Ako ga u matičnom bandu i malo 'demfaju' po tom pitanju, ovdje se pošteno razmahao svojom religioznom pripadnošću (mormon) – teško da na albumu ima pjesmu koja nema barem neku religioznu konotaciju, ako ništa drugo, tu su uvijek raj i pakao, a vrag vreba iza svakog kotrljajućeg žbuna. O otvorenim 'psalmima' – 'Magdalena', koja govori o meksičkom hodočašću; 'On The Floor', svojevrsni molitveni gospel te sjajna, epska 'Playing With Fire' koja ujedinjuje dvije omiljene Flowersove teme – Boga i Ameriku, da se i ne govori... No njegova tipično ultra-angažirana izvedba čini i najbesmisleniji tekst većim od života. Jedino što na albumu primjetno nedostaje je gitara kolege Killera Davea Keuninga, a mora se priznati da se ne nazire nijedan budući klasik kalibra 'Mr. Brightsidea', 'Read My Mind', 'When You Were Young', 'Human' ili 'Dustland Fairytale', iako će zasigurno s albuma biti skinuto barem nekoliko jakih singlova (dosad već dva – 'Crossfire' i 'Swallow it').

Flowers je, dakle, snimio solidan, kompaktan i zabavan album, koji će nesumnjivo dobro leći svakome tko simpatizira njegov bend, ali prvi put u karijeri nije zabilježio rast. Ekonomisti bi odmah zavrištali: recesija, no ovdje se barem zna lijeka – četvrti album The Killersa.

OCJENA: 8/10

Izdavač: ISLAND/UNIVERSAL MUSIC
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više