Trodnevna je to manifestacija koja će se održati od 13. do 15. kolovoza. Prvoga dana, kao kapetan, Đorđe Balašević će brodom uploviti u opatijsku luku, a dočekat će ga supruga Olivera pa će oboje fijakerom zajedno sa tamburašima krenuti parkom do Ville Angioline gdje će se održati projekcija njegova filma 'Kao rani mraz' i izložba fotografija koje su nastale tijekom snimanja.

Dan kasnije na Ljetnoj pozornici u Opatiji, kao i prije sedam godina, kantautor će održati svoj veliki koncert. Završno, u nedjelju, prikazat će se premijera filma na kojem je radila cijela njegova obitelj. 'Kao rani mraz' sniman je po njegovoj istoimenoj knjizi, a glavni lik je Nikola, svjedok života Vase Ladačkog, legendarnog lika opjevanog u pjesmi koji 'sve je im'o, a ništa im'o nije'. Osim obitelji Balašević, u filmu glume Rade Šerbedžija, Mustafa Nadarević, Zijah Sokolović i drugi.

Svoju prvu pjesmu 'Prva ljubav' koja mu je otvorila mnoga vrata Balašević je otpjevao upravo u Opatiji pa stoga ima, kaže, puno razloga što se ovdje vraća, a jedan od njih su zasigurno dva muzičara. Elvis Stanić i Tonči Grabušić, dočekali su ga danas velikodušno, a nekad su sva trojica svirala u bendu koji je htio nazvati Hrbija da spoji hrvatsku i srpsku konstrukciju, priča kroz smijeh Đorđe.

'Sam rad na filmu bio je predivan, kreativan. Nešto što se vrtilo od tekstova, pisanja, riječi do muzike na samom kraju uz divne plesove, nevjerojatne luđake, glumce koji igraju neke druge ljude, stavljaju neke šešire na glavu i glupiraju se', opisuje Novosađanin i dodaje kako bi se volio u jednom od narednih projekata izboriti za isto mjesto, da radi muziku ili scenarij. 'Ne bi se nazivao režiserom i ne mislim da se pravim nešto važan, ali nisam bio do kraja nezadovoljan, to je prilično lijepo', kaže. 

Do sada su promovirali film u 50-ak malih mjesta po Srbiji, a na pitanje kakve su kritike odgovara: 'Jedna od prvih rečenica u filmu je 'Oko mog ujaka mišljenja su bila podijeljena, svi su mislili da je teški drkadžija, samo je on mislio da nije', tako je otprilike i s kritičarima. Naučio sam sve ove godine da kritike u startu moraju biti loše, ipak manje ih je nego onih dobrih, ali mi smo se uvijek dosad klanjali na početku filma da pobjegnemo iz tog malog mjesta jer nismo znali kako će se stvari završavati.'

Svuda idu, govori Balašević, kombijem, nose svoja platna, projektor, sve, i čitava turneja se zove 'Može, ali iz moje ruke'. 'Ne dajemo šansu piratima, oni su malo uvrijeđeni što smo na njima odlučili štedjeti', ističe te dodaje da je film samo nastavak njegovih pjesama i knjiga koje je napisao, a opet u želji da ostane što bliže i dulje s publikom dok im ne dosadi.

U slobodno vrijeme trenutačno sluša neke ruske rock and roll bendove, a jako mu je žao što nije bio u Opatiji na Oliverovom koncertu. 'Strašno ga volim kao tipa koji je normalan među nenormalnima', kaže o starom morskom vuku, a Dino Dvornik za njega je bio osvježenje, svjetlost u ono vrijeme. Gibonni je, kaže, napravio pjesme za koje mu je krivo da ih on nije napravio. 'Onu pčelu u žlici čaja... znao sam ja to samo što nisam napisao ranije', tumači.

Što se koncerata tiče, kao najbolji izdvaja onaj iz Umaga i iz Varaždina, a na svima je, govori, publika bila bolja od njih. Nada se i dolasku u Zagreb u rujnu, a za opatijski pak, koji će uslijediti, kaže: 'Pokušat ću popiti par sedativa prije pa da ga održim bez nekih velikih emocija.'