Glazba KELIS

'Flesh Tone'

'Dobrodošli u 22. stoljeće', uzvikuje Kelis na novom, petom studijskom albumu – 'Flesh Tone'. Ovoga puta uistinu radikalan zaokret u karijeri, tj. napuštanje R&B-ja zbog housea i electra

Iako nas od 22. stoljeća još dijeli podosta dana i godina, Kelis se tako morala požuriti pa napraviti stoljetni skok u svojoj karijeri, shvativši da nitko nije primijetio smisao naslova njezinog propalog povratničkog albuma 'Kelis Was Here' – no četiri godine kasnije, dala je sve od sebe i odlučila pokazati da Kelis 'jest bila i ostala ovdje' pa makar i pod cijenu radikalnog reza od prošlosti.
Kelis 'Acapella'


Što znači – Kelis kao R&B diva više ne postoji, pozdravite svi Kelis kao novu – Lady Gagu! Otprilike, tako nekako.

'Flesh Tone' njezin je primjer kako 'obaviti' ono što su jednom već obavili Goldfrapp u odnosu na trip-hop-pop izvorište ili Black Eyed Peas kada su prerezali svaki link s hednoderštinom svojih korijena, tj. velika promjena u glazbi i imidžu, gdje jedino vokal, na koji smo toliko navikli slušajući ga uz R&B ritmove, ostao isti. Ali R&B kakav smo poznavali do prije pet godina očito je mrtav, baš kao i komercijalni hip hop kakav smo poznavali do pojave Auto-Tunea i novog vala electro-housea pa nije red da i Kelis umre s njime.

Prisjetimo se, 'Kaleidoscope' je još 1999. lansirao njezinu karijeru pretvorivši je u ekscentričnu i avangardnu divu koja je već tada bila debelo u 21. stoljeću, baš kao što nas sada podsjeća da je u 22. Znala je i tada kako realizirati recept pa je svoju vizualnu egzotiku i vokal kao iz najvećih dubina ispražnjene bačve za vino prepustila tadašnjim čarobnjacima zvučnog zida, produkcijskom paru Neptunes. Sada, 11 godina kasnije, okrenula se ekscentričnosti novog doba (pogledajte samo imidž na naslovnici albuma) i konačno pronašla produkcijsku pomoć novodobnog vrućeg imena za miks-pultom, gospodina Davida Guette, koji se u posljednjih godinu i pol uistinu pretvorio u najvećeg hitmejkera današnjice.

I ne samo njega, već i ostalih velikana partyja, kao što su njemački elektronički producent Boys Noize ili legendarni talijanski denser Benny Benassi! I sve to pod mentorstvom novog 'gazde', koji je zamijenio Pharella ne samo u njezinoj karijeri, već i na top ljestvicama – naravno, will.i.ama iz BEP. Kad staru publiku više nije briga, potrebno je naći način za osvajanje nove. A oni su ga očito pronašli, zajedno.

Spoj je rezultirao albumom uz koji ćete posve zaboraviti da je Kelis nekada bila u istom loncu s ostalim 'urbanim imenima', jer su joj sada vrata svog etera otvorile one radijske postaje koje su u SAD-u specijalizirane za dance! Čim počnete slušati 'Flesh Tone', bit će vam jasno i zašto – već je 'intro' italo-electro vožnja, spora, ali raskošna u svom svježem pristupu 80's sintićima, a sa '22nd Century' donosi prvu tutnjavu 4-to-the-floora, koja puni zamah uzima u Guettinom singlu 'Acapella', radiofoničnom tulumu kakav ga je i proslavio. Tko bi rekao da ćemo za Kelis ikada upotrijebiti izraz 'daftpankovski', ali '4th Of July' je upravo to, baš kao što s 'Home' šeće još 'šokantnijim' terenom Viva Anjc trancea, a 'Scream' se poigrava s konceptom electroclash 'balade', koja je u isto vrijeme rezervirana za špicu na Zrću.

I sve to u manje od 38 minuta i svega devet pjesama – kompaktno i brzopotezno znojenje, što je dodatni bonus konačnom, dosta pozitivnom dojmu.

Ocjena: 7.5/10

Izdavač: Interscope
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više