Glazba EELS

'End Times'

Legendarni E ponovo ima razloga za tugu, ali i razloga za dobru kreativnost – raspao mu se brak, na čijem je zgarištu izgradio novi album, svega sedam mjeseci nakon 'klasičnijeg' studijskog prethodnika. 'End Times' je prava zbirka himni kraju emocionalnog svijeta

Mark Oliver Everett – E nas je još 1998. godine s 'Electro-Shock Bluesom' lijepo podsjetio na ono što svi ionako, negdje duboko u sebi, znamo – ne treba čekati 2012. za kraj svijeta, jer svi mi imamo svoje male, privatne apokalipse koje su dovoljno razorne da zauvijek promjene mapu naših emocija. 'Electro-Shock Blues' bio je glazbena reakcija na mračnu tektoniku u E-jevu životu, nagla umiranja nekolicine prijatelja, samoubojstvo sestre i obolijevanje majke od raka. Kada se čovjeku takve stvari zaredaju u kratkom vremenskom roku, sve što mu preostaje jest da mentalno propadne ili, pri čemu kreativni ljudi očito imaju prednost i sreću, to propadanje kanalizira kroz umjetnički izričaj. U slučaju tog albuma, rezultat su bile briljantne pjesme koje su u isto vrijeme neobično optimistične i crne poput publike na Thompsonovu koncertu.
'Little Bird'


Premotamo li dvanaest godina u budućnost i E opet ima razloga biti uzdrman. Sa svojim bendom Eels u međuvremenu je objavio nekoliko manje-više dobrih i prosječnih albuma, a lani i još uvijek friški 'Hombre Lobo', koji je bio OK, ali nije imao 'ono nešto' s čime bi previše zarobio našu pažnju. Svega sedam mjeseci kasnije, Eelsi imaju posve novi album 'End Times', čak 14 svježih pjesama izbačenih na tržište prije negoli se 'Hombre Lobo' (na kojem je E radio čak četiri godine!) stigao ohladiti, a sve zato što se ni E-jeva glava nije stigla ohladiti od nove traume – razvoda!

Uz smrti raznih vrsta, raspadi bračnog života su oduvijek, od Willieja Nelsona naovamo, bili škrinja kantautorskog blaga, a 'End Times' slijedi formulu nepatetičnog, pametnog, glazbeno i emocionalno sirovog stvaralaštva, koje se treba nositi ne samo s pitanjima prekida i samoće, već i starenja i novih životnih konstelacija jednog 47-godišnjaka koji je izgubio dobar dio svog privatnog oslonca.

Kronika raspada braka E-ja i njegove supruge Anne kroz pjesme snimljene blitzkriegom na primitivnoj četverokanalnoj opremi započinje fenomenalnom, tihom tužbalicom 'The Beginning', čime krećemo na putovanje sličnog predznaka, uz povremene 'prekide' glasnoćom bijesnog rocka i bluesa 'Gone Man', 'Unhinged' i 'Paradise Blues', iako je najveća snaga albuma 'End Times' upravo u komornim i melankoličnim komadima baladne ispovijedi, poput 'In My Younger Days', 'End Times', 'Nowadays', 'I Need A Mother'...

Paralela s 'Electro Shock Bluesom' ima još – ne samo da neke pjesme (poput, recimo, 'A Line In The Dirt') zvuče kao da su skinute s njega, već je i završnica 'On My Feet' u tonu E-ju svojstvene nade 'pesimističnog optimizma'. Drugim riječima, bradonja koji nas deprimira s naslovnice, u ilustraciji indie-strip ikone i poznatog genijalca Adriana Tominea, možda jest E koji se bori s tugom, samoćom i starenjem, ali jedno dobro brijanje, pranje kose i surfanje po friend requestovima na Facebooku moglo bi ga vratiti u društvenu igru pozitivne spolne komunikacije. A ako i ne... pa, barem ćemo sebično uživati u novim sjajnim albumima.

Ocjena: 8.5 / 10

Izdavač: Vagrant / E Works
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više