Massive Attack pred oko osam tisuća ljudi u rasprodanoj Ledenoj dvorani Doma sportova predstavio je svoj novi EP 'Splitting the Atom' koji je uvertira u dugo iščekivani peti album, a usto podsjetio i na neke od ponajboljih pjesmama iz svoje dvadeset godina duge karijere
Koncerte Massive Attacka ljudima koji slabo ili gotovo ne poznaju njihov opus zapravo je teško opisati, prvenstveno jer imate osjećaj da se na njima ne događa previše toga. Pozornica je u skladu s glazbom - maksimalno zamračena, svjetla su diskretna tek toliko da se izvođači na njoj vide, zvuk je dubok i taman, ljudi s nje dolaze i odlaze, a masa se ispred nje, unatoč svemu, u nekom hipnotičkom ritmu ipak giba.
Za razliku od onoga kada su posljednji put, u ljeto 2003. godine, gostovali na sablasno praznoj Šalati predstavljajući album '100th Window', hipnotizirane gomile na zagrebačkom koncertu ovoga puta nije nedostajalo.
Iako su organizatori prvotno koncert planirali održati u Maloj dvorani Doma sportova, interes je premašio sva očekivanja, da bi u konačnici bila rasprodana i velika Ledena dvorana, što je potvrdilo da bend koji je izmislio trip-hop u Hrvatskoj ima svoju publiku te da je ona prije šest godina izostala zbog lošeg tajminga koncerta koji se dogodio kada su svi bili na moru.
Od tada pa do danas malo se toga promijenilo. Bristolski dvojac Grant Marshall i Robert Del Naja još uvijek nema novi album ili, preciznije, imao je dva zgotovljena, ali su oba završila u smeću i bend trenutno barata, prema vlastitom priznanju, s 22 nove pjesme, od kojih su dobar dio predstavili jučer.
Horace Andy oduševio je izvedbom Angel
Prošlog ljeta krenuli su na turneju koja je trebala biti uvertira za album radnog naziva Weather Underground. Turneja je odsvirana, u ljubljanskim Križankama imali su pamtljiv nastup, ali album se nije pojavio.
Prije mjesec i pol dana ponovno su krenuli sa svirkama, album bi se sada trebao zvati 5LP, a svjetlo dana bi mogao ugledati na proljeće, osim ako pjesme ne odluče preko interneta ponuditi fanovima, tako da svatko sebi složi album po želji, a originalni omot bi im stigao poštom?!
Da ne bi ispalo da samo zarađuju lovu na račun stare slave, netom su objavili EP Splitting the Atom koji je na tragu svega onoga što su radili posljednjih dvadeset godina, iako još uvijek miljama daleko od kultnih uradaka s Blue Linesa, Protectiona i Mezzanina.
Svima koji su ih gledali na Križankama, zagrebački nastup nije bio iznenađenje. Vizualno je bio gotovo identičan. Efektna pozadinska niska bijelih i crvenih lcd svjetala koja su se povremeno pretvarale u parole stvorila je jedinstven ugođaj. Minimalistički light show, kako je koncert odmicao, postajao je sve raskošniji te se pretporio u potpuni 'odmor za oči'.
Za razliku od ljubljanskog koncerta na kojem su predstavili četiri nove pjesme, koje u Zagrebu nisu svirali, publika u Domu sportova imala je priliku čuti nešto više novijeg materijala, a umjesto Stephanie Dosen i Yolande Quartey glavne ženske uloge preuzele su Martina Topley Bird i Deborah Miller.
Šteta je tek što na sinoćnjem koncertu nisu odsvirali All I Want, Marooned i Dobro, koje su za klasu bolje uživo od Splitting the Atom, Hartcliffe Star, Babel i Psyche, ali nema sumnje da će za njih biti mjesta na nadolazećem albumu
Uz dvojac Marshall i Del Naja, za mikrofonom su se tijekom stominutne svirke izmjenjivale već spomenute djevojke i reggae legenda Horace Andy. Nekadašnja Trickyjeva muza Martina Topley Bird ujedno je bila i predizvođač.
Od uvodnih taktova Hartcliffe Star pa do završne Karmacoma, Massive su potvrdili zašto nakon gotovo dva desetljeća od objavljivanja albuma prvijenca interes za njima ne jenjava. Postava banda s dva bubnjara pokazala se punim pogotkom jer je zvuk dodatno dobio na snazi, postao je moćniji, a beat je publika mogla doslovce osjetiti u prsima.
Sasvim očekivano, najbolju reakciju izazvala je raskalašena sedmominutna verzija Safe From Harm, koja je uz Unfinished Sympathy Angel bila jedan vrhunaca večeri, dok su pjesme s recentnog EP-a naišle na mlak prijem. Unatoč tome što drugo zagrebačko gostovanje Massiva nije bilo jedno od onih koji vas ostavlja bez daha, momčad iz Bristola ipak je odradila posao na nivou.
Zamjerke tek idu u smjeru sklapanja set liste, koja je u pojedinim dijelovima bila uspavljujuća, ali i to je valjda u skladu sa sloganom koji se nalazi na njihovoj MySpace stranici 'If a thing's worth doing, it's worth doing slowly'.
Dobrom dijelu publike koja je uživala u 'plodovima zemlje' to je zasigurno pasalo, ali i bez toga atak koji je masivan svojim je fantomskim funkom, kako Daddy G naziva novi zvuk banda, ispunio očekivanja.
