Na svoj prvi zagrebački nastup, u klubu Močvara Raveonettesi su pristigli direktno iz McDonald'sa u Jurišićevoj poštujući svoju tradiciju da prehrambene probleme na turneji rješavaju u prvom McDonald'su koji je otvoren u gradu gdje nastupaju. Ako je to formula za izvrstan nastup, onda je definitivno uspješna, jer su u gotovo sat i po svirke u srijedu, 29. listopada pred tristotinjak poklonika održali neposredan, uvjerljiv i energičan nastup.

Za razliku od prvoga hrvatskog nastupa, prije tri godine na festivalu Terraneo, ovoga je puta muška polovica sjajnoga danskog dvojca Sune Rose Wagner dijelio vokalne i gitarističke dionice sa Sharin Foo (onomad je bio završio u njujorškoj bolnici zbog bolova u leđima pa su nastup iznijela dva prateća glazbenika). Na pozornici su nastupili uz bubnjara koji je u finišu nastupa participirao i na basu i na gitari. Sharin Foo izmjenjivala je također ta dva instrumenta, a moćan zvuk zaokružen je dodatno snimljenim instrumentarijem.

To ne čudi, jer su koncertno predstavljali recentni album 'Pea'hi' koji se naglašeno razlikuje od njihovoga tradicionalnoga sinematičnoga zvuka u kojem kombiniraju melodične vokalne dionice prema postulatima Everly Brothersa i zid buke na tragu Sonic Youtha. Premda bježe od usporedbe s Jesus & Mary Chain ili My Bloody Valentine, sličnosti su neumitne, no to je zvuk po kojem se prepoznaju. Sedmi album 'Pe'ahi' donosi manje buke, a više atmosferičnog zvuka zahvaljujući uporabi nježnijih instrumenata poput harfe i ksilofona te s naglašenom dozom elektronike. Upravo je ta atmosferičnost obilježila i nastup u Močvari.

Izvrsnim razglasom i s vrlo raspoloženim izvođačima, uz jednostavno postavljenu pozornicu i neprestane svjetlosne strobo efekte, Raveonettesi su u prvome dijelu nastupa izvodili veći dio novog albuma, od uvodne skladbe 'Endless Summer' do upečatljive pjesme 'Z-Boys', da bi skladbom 'Hallucinations' s albuma 'Lust, Lust, Lust' zapalili publiku. Publika nije bila uskraćena ni za provjerene koncertne favorite kao što su'Chain Gang Of Love' i'Attack of The Ghost Riders', a službeni dio nastupa, nakon 65 minuta završili su pjesmom 'When Night is Almost Done' s aktualnog albuma gdje su Wegner i Foo samo pjevali, dok je za bučne dijelove bio zadužen njihov bubnjar, ovoga puta na basu.

Melodijske linije koje smo čuli zacijelo bi oduševile i Briana Wilsona, a zida buke koju Raveonettesi proizvode ne bi se postidio ni Phil Spector. Imidžom mlađeg brata Roberta Smitha i mlađe sestre Deborah Harry Raveonettesi imaju zaokruženu pojavnost, a zvuk koji su predočili na koncertu svakako zavređuje i širu percepciju. Stoga sam uvjeren da se suradnja Žednog uha u čijoj je organizaciji koncert napravljen i Raveonettesa neće zaustaviti na šibenskome i zagrebačkom nastupu.