Glazbeni put Andersa Trentemollera započinje ranih 90-ih godina, kada se pokušava profilirati sviranjem u bendovima indie rock izričaja. Tijekom posjeta Londonu, multitalentirani Danac Anders upoznaje se sa zvukom 'svetog trip hop trojstva' - Massive Attacka, Portisheada i Trickyja, što mu je rezultiralo ključnim zaokretom u karijeri. Osnovavši duo Trigbag uz DJ T.O.M.-a, Anders je polako koračao u smjeru onoga što danas nosi ime 'kvalitetna plesna glazba'. Nakon samo tri godine rada, Trigbag prestaje s djelovanjem, a takav rasplet događaja rezultirao je Andersovom blagom depresijom i sakupljanjem sloja prašine na odloženim instrumentima. Nakon blagog i sporog oporavka uslijed raspada osnovanog dua, Anders ponovno staje na noge te prekida kreativnu stanku objavljivanjem hvaljenog debitantskog albuma 'The Last Resort' 2006., nakon kojeg se u međuvremenu bavio produkcijom, DJ-ingom, remiksiranjima i, općenito govoreći, građenjem imena u solo vodama.

Spoj ugodnog s korisnim, u Andersovu slučaju označava spajanje analogno-digitalnog svijeta, stvaranjem mosta između početničkih indie rock poriva i elektronskog eksperimentiranja čije temelje, moglo bi se reći, osnažuje svakim objavljenim materijalom. Posljednjim albumom 'Lost' (ako izuzmemo njegovu svježe remiksiranu verziju) Anders je samo još dodatno podebljao svoju glazbenu filozofiju. Testiranjem granica i rušenjem postojećih glazbenih barijera, ovaj Danac i dalje vrijedno pruža otpor svima koji njegovo djelo pokušavaju smjestiti u jednu od ladica iz šarolikog žanrovskog spektra.

Kako je već prije najavljivano, ono što smo mogli očekivati (i što smo u konačnici i dobili), predstavljanje je pjesama s prošlogodišnjeg albuma 'Lost', kao i pomno biranih materijala s izuzetno uspješnog debija 'The Last Resort' te njegova nasljednika 'Into The Great Wide Yonder' iz 2010. Kako taj spoj starih i novih stvari zvuči u verziji uživo, sinoć smo imali priliku čuti malo prije 22 sata, kada se sa sigurnošću moglo tvrditi da je svaki kutak Velikog pogona bio u potpunosti ispunjen.

Praćen pomno osmišljenim svjetlosnim efektima (a negdje po sredini koncerta i četirima visećim instalacijama nalik vrškama za ribolov), Anders je već na samom početku visoko dignuo ljestvicu kad je u pitanju stvaranje pumpajuće plesne atmosfere, po kojoj je u live izvedbama uz pratnju benda daleko najpoznatiji. Svojevrsan soundtrackovski početak praćen prodornim bas linijama koji se temeljio na pretapanjima jednog instrumentala u drugi, sredinom koncertne izvedbe prekinut je uz melankoličnu 'Candy Tongue' potpomognutu krhkim i ranjivim vokalom Marie Fisker koji svojim senzibilitetom neodoljivo podsjeća na onaj Portisheadove Beth Gibbons. Fisker nas je u nastavku i dalje častila svojim vokalnim sposobnostima, a usput joj slobodno možemo pripisati i ulogu nositeljice laganijeg dijela večeri, ako se takvo što može reći za koncert pod Trentemollerovom redateljskom palicom. Nastavno na stvari u vokalnoj izvedbi Fisker, Anders se potom našao kao solo izvođač na pozornici kako bi izveo 'Miss You' - možda svoju najpopularniju instrumentalnu tvorevinu, ako je suditi po devet milijuna pregleda na Youtubeu, kao i po tihom i pozornom praćenju izvedbe okupljenih. Potom je uslijedila 'Take Me Into Your Skin' s albumskog prvijenca, zatim novija 'Trails' u krautrockovskoj maniri, a onda se ponovno mikrofona dohvatila Fisker koja se od njega do kraja koncerta više nije odvajala.

Nakon minimalne stanke, uslijedio je bis koji je bio rezerviran za baladičnu '...Even Though You're With Another Girl', nakon koje je na red došla 'Gravity' s aktualnog albuma i onda kao šećer na kraju Trentemollerova glazbenog proputovanja kroz karijeru dugu nešto malo više od desetljeća - 'Silver Surfer, Ghost Rider Go!!!', od koje se Veliki pogon doslovno tresao u eksplozivnom finišu, a koji će sinoćnji posjetitelji koncerta svakako još dugo pamtiti.

 
352123, 351822, 348322, 351652