Glazba ARCTIC MONKEYS

'Humbug'

Kako su simboli britanske ulice odlučili postati simboli američke pustinje...

...i snimili album koji ih je još više udaljio od korijena. Ali ne jedan korak, već nekoliko kilometara. Pogledajte samo na što bend liči u novoj inkarnaciji – ako vam Alex Turner izgleda kao Eddie Vedder s početka devedesetih, onda nije čudno ni to što svi zajedno zvuče kao Pearl Jam u paralelnom svijetu, svijetu u kojem im karijerom upravlja Josh Homme, više zaljubljen u Doorse nego u Queens Of The Stone Age.
'Crying Lightning'


Nitko nije siguran zašto su se tako rano odlučili odreći mladosti, ali to što u intervjuima govore da ne žele više čak ni svirati stare stvari samo potvrđuje da su se još jedni 'glasnogovornici generacije' odlučili odreći svoje post-Britpop/rock-The Streets poetike, od koje su počeli bježati još s 'Favourite Worst Nightmare', prvim napuštanjem novovalne jednostavnosti i izravnosti. No nitko nije očekivao da će ovoliko zaokrenuti volan.

OK, sad kad smo završili s nostalgičnim oplakivanjem, možemo se fokusirati na prezent.

Na sadašnjost koja je rezultat proputovanja od New Yorka do kalifornijske pustinje i suradnje s producentima Joshom Hommeom i Jamesom Fordom, a što je upravo i izrodilo posve drukčiji 'Humbug', jedan od onih albuma čijih nekoliko pjesama nakon puno slušanja i priraste srcu ('Cornerstone' koja podsjeća na stare dane, 'Dangerous Animals' koja je posve u novom teritoriju, ali ima sočne gitare i dobar outro; 'Crying Lighting' dobro miri 'mračno i glasno'...), ali većina jednostavno uđe na jedno i iziđe na drugo uho, rijetko se zalijepivši za sredinu, tj. pretvorivši se u solidnu podlogu za rad, a ne podlogu za učenje napamet i divljačko skakanje na koncertima. Nema više one energije koju su imali, najjednostavnije rečeno.

Osim toga, ako ćemo baš o pustinjskom rocku na čijim temeljima stoji 'Humbug' (ma koliko on plesao i po drugom teritoriju), ove godine izišlo je i daleko zanimljivijih naslova u žanru, a novi album Nebule, primjerice, demonstrira kako to zvuči kad prljave gitare susreću škorpione, pijesak u pivu i striptiz barove na granici Nevade i Arizone. Novi album Arctic Monkeys, nažalost, demonstrira samo veliku ambiciju miješanja svega na potezu Londona do pustinje, Sabbatha i psihodelije, ambicije koja rezultira zanimljivim komadićima, ali ne i pretjerano moćnim cjelinama. Usto više uspavljuje nego što razvaljuje te zvuči kao fiš end čips nasilno nabijen u svijet hamburgera sa slaninom.

Ocjena: 5,5/10

Izdavač: Domino


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više