UZLETJELA KAO FENIKS

Conchita Wurst pobijedila na Eurosongu!

11.05.2014 u 00:25

  • +28

Eurosong 2014.

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Bionic
Reading

Europa je odlučila – ove godine natjecanje za Pjesmu Eurovizije osvojio je Austrijanac Tom Neuwirth, koji je nastupio kao svoj drag queen alter ego Conchita Wurst, s dramatičnom baladom 'Rise Like a Phoenix'. U jednoj od najneizvjesnijih Eurosong utrka u posljednjih nekoliko godina, na koju su se odrazile i političke napetosti, Conchita je za sobom ostavila nizozemski country pop 'Calm After the Storm' benda The Common Linnets te pulsirajuću synth pop baladu 'Undo' Šveđanke Sanne Nielsen

Kompletne rezultate Eurosonga i glasove pojedinačnih zemalja pogledajte ovdje

Tom Neuwirth
nije prvi muškarac koji je nastupio na Eurosongu odjeven kao žena. Učinio je to i Ukrajinac Andrij Mikajlovič Danilko, poznatiji kao Verka Serdočka, koji se 2007. vinuo do drugog mjesta. Prije njega, 1998. u Birminghamu, pobijedio je izraelski transseksualac Dana International s pjesmom 'Viva la Diva'. Dakle, pripadnici subkultura koje se poigravaju sa spolnim identitetom svako malo nastupe na natjecanju i redovito završe visoko plasirani. I svakih par godina vode se iste rasprave, u kojima se konzervativno i liberalno krilo društva kolju do krvi, zaboravljajući da je Eurosong prije svega zabavna TV manifestacija koja kontekst političko-svjetonazorskih ratova koristi tek kao vješti PR.

Conchitino uzdizanje

Ove godine pobjeda Conchite Wurst izazvat će još veću dramu, ne samo zbog puno jačeg trolanja komunikacijskih kanala nego ranijih godina. Politički kontekst Eurosonga, naime, ozbiljniji je nego ikad. Ukrajina gori, Rusija dolijeva benzin, a ostatak Europe pravi se da ne osjeća dim jer ne smrdi u njihovom dvorištu (barem dok plinski bojler ne otkaže). Šireći politički sukob na svjetonazorski, Rusija je od organizatora Eurosonga ove godine zatražila zabranu Conchite, jer bi prijenos njezina nastupa u Putinovom carstvu tobože bio ilegalan. Zapad je odgovorio kroz glasne zvižduke tijekom svakog spomena Rusije, suprotstavljajući im i glasačku mašinu koja je u najvećem broju dala Austriji maksimalan broj bodova (dvanaesticu je, na konto Dane, dobila i od Izraela).



Balkan u drugom planu

Na Eurosongu 2014. nastupilo je 37 zemalja, među kojima prvi put od osamostaljenja nije bilo Hrvatske. Pravdajući se štednjom, HRT je napokon udovoljio dominantnom raspoloženju javnosti, ostavivši razočaranima fanatične sljedbenike ovog natjecanja. Slično su postupile i ostale dvije regionalne Eurosong velesile – Srbija i BiH – pa su u konkurenciji od ex-yu republika ostale tek Crna Gora, Slovenija i Makedonija, od kojih je samo potonja ispala u polufinalu, a finalisti se nisu osramotili.


Sergej Ćetković donio je Crnoj Gori prvo finale u povijesti

Moglo bi se zaključiti da su takvim raspletom svi navedeni zadovoljni. No, nakon viđenog u Kopenhagenu, HRT-ovci su vjerojatno zažalili što za apstinenciju nisu odabrali neku drugu godinu. Ne samo zato što je show, održan u bivšem kopenhagenskom brodogradilištu Refshaleøen, prema svim mogućim standardima (organizacijskim, produkcijskim pa čak i ekološkim) bio vjerojatno najbolji, a sigurno najekonomičniji u novijoj povijesti Eurosonga. Drugi je razlog taj što je kvaliteta pjesama ove godine bila ujednačenija od prethodnih, pa čak ni kladionice nisu mogle sa sigurnošću predvidjeti pobjednika. U takvom društvu Hrvatska bi, s dovoljno suvislom pjesmom (vidi pod Crna Gora i Slovenija) mogla do finala – no prvo treba odabrati suvislu pjesmu, što se posljednjih godina pokazalo kao problem.


Drugoplasirani Nizozemci

TV spektakl s umjerenom dozom trasha

No, vratimo se u Kopenhagen. Tijekom obje polufinalne i finalne večeri Danci su demonstrirali kako se može racionalno, bez klizanja u etnocentrični eurotrash, organizirati show koji je ove godine gledalo 180 milijuna ljudi, uključujući i Kineze. Deset tisuća posjetitelja u punoj dvorani sve tri večeri moglo je uživati u moćnoj rasvjeti, modernoj scenografiji sastavljenoj od projekcijskog platna nalik kaskadnim TV-ima te zanimljivim dodatnim detaljima poput briljantno izvedenog 'uključenja' Australije u drugom polufinalu, sa živim javljanjem iz Sydneyja gdje stotine fanatika u sedam ujutro prati prijenos.

Što se glazbeno-scenskih nastupa tiče, bilo je tu, kao i obično, svega. Od standardnih euro-dance trešerica poput poljskog slavenskog hip hopa Donatan & Cleo s lascivnom prsatom mljekaricom ili rumunjskog stroboskopskog housea Paule Seling & Ovi s hologramskom pjevačicom koja nestaje i ponovo se pojavljuje, preko kićenih Disney balada poput azerbejdžanske ili balkanskog patosa Crnogorca Sergeja Ćetkovića (s klizačicom na sceni) do finske Killers rokije i šarmantne ode brkovima šašavog francuskog benda Twin Twin (na tugu ljubitelja trasha, nije prošla). Scenski su po razini groteske primat odnijeli Grci, koji su iritantni Technotronic plesnjak spašavali umjetnikom na trampolinu, te Španjolka Ruth Lorenzo, čiju frizuru su postojano mokrom morali održavati uoči nastupa, jer pjeva o tome kako pleše na kiši.


Blesavi Francuzi Twin Twin završili su među posljednjima

Conchita – bit Eurosonga

U takvoj konkurenciji najdalje su dogurale najpamtljivije ili najbolje izvedene pjesme. Među favorite se još u prvom polufinalu izdvojila Šveđanka Sanna Nielsen, s pulsirajućom synth pop baladom 'Undo', u čijoj melodijskoj liniji bi vječiti lovci na Eurosong plagijate mogli pronaći sličnosti s 'Molitvom' Marije Šerifović (srećom, aranžman se dovoljno razlikuje). Najprijatnije iznenađenje ovogodišnjeg Eurosonga bio je nizozemski country pop 'Calm After the Storm' benda The Common Linnets, koji je pokazao da i relativno tiha radiofonična pjesma sa začinom u vidu surf solaže može do samog vrha na Eurosongu.

Ako se nakon svega navedenog i dalje čudite Conchitinoj pobjedi na Eurosongu, sjetite se da je priča austrijske drag kraljice pogodila turbulentni europski trenutak. No uklonimo li političko-svjetonazorski kontekst, čak i oni koji je diskreditiraju kao jeftini trik za famozni 'eurovizijski gay lobi', moraju priznati da je riječ o dramatičnoj, izvrsno otpjevanoj estradno klasičnoj baladi, koja zadovoljava sve uzuse natjecanja u glazbeno-scenskoj pojavi. Stoga – laku noć Kopenhagen, dobro jutro Beč!