Možda se ne čini tako davnim, ali se svakako čini izgubljenim i dalekim, ono vrijeme kada je grime bio esencija nove mladalačke glazbene energije, a njegovi najveći junaci, poput Dizzee Rascala i Wileyja, možda i nisu vladali top ljestvicama, ali su očarali avangardnu kritiku, podigli klince na noge i stvorili scenu kakva nije viđena još od 1976, usput štancajući neka od najvećih remek-djela DIY produkcije 21. stoljeća.

Do danas, jedan dio grime ekipe pojeo je mrak dubstepa, a drugi su spržila svjetla reflektora – prvo je Dizzeee odlučio da je vrijeme za napuniti kasicu prodajom mainstreamu, a onda je i njegov mentor Wiley krenuo miješati R&B i electro. Potom su svi krenuli proizvoditi nešto što su kritičari prozvali electro grimeom, a upravo na njegovu, još užarenom, zgarištu uzdigao se i Tinchy, još jedna mlada ikona nekadašnjeg podrumskog grimea, koja je karijeru započela 2000, sa svega 13 godina, razvaljujući riddime na piratskim radijskim postajama Londona.

Trebalo je proći šest godina da dobije prve indie ugovore i počne aktivno surađivati s Ruff Sqwadom pa 2007. konačno objavi prvijenac prikladnog naziva 'Star In The Hood'. No nacionalnom, a potom i globalnom zvijezdom postao je tek u travnju ove godine, kada s 'Number 1' nabada svoj prvi UK No 1 hit, vlastiti 'Dance Wiv Me' i 'Wearing My Rolex', pa sada konačno objavljuje i puno razvikaniji drugi album, prepun jahanja sličnih formula. Za koje je svakako zaslužan i producent Fraser T. Smith, čovjek proslavljen po radu na hitovima Craiga Davida i grime kolege po imenu Kano

A ako se na vrijeme otresemo nostalgije i shvatimo da je 2001. odavno iza nas, 'Catch 22' uopće nije loš. Zapravo, jako je dobar, daleko od grimea, ali s jasnim naklonom zeitgeistu britanske kulture mladih, čiji je (uz Lily Allen) ovo trenutno možda najprikladniji i najzanimljiviji soundtrack, ako govorimo o pop radiju, naravno. U svakom slučaju najzarazniji, kao što dokazuju i drugi hitovi, poput neopisivo catchy 'Take Me Back' (feat. Taio Cruz), jedne od ovoljetnih himni za zvonjavu spremnih mobitela. Opraštamo mu čak i uporabu Autotunea, jer – funkcionira!

'Never Leave You', drugi No 1 singl i suradnja s Amelle Berrabah iz Sugababes, još je jedna osunčana, bolesno optimistična i zarazna poskočica, inventivan spoj ritmičkog kostura i MC-janja iz ere starog grimea, američkog R&B-ja i čistokrvnog teen popa, dok 'Spotlight' (feat. Tanya Lacey) također spaja naizgled nespojivo, od grimea i retro-rave-berakbeata s početka devedesetih do R&B-ja i dancehalla. S efektnim sempliranjem nezaboravnog Timo Maasovog remiksa 'Doom's Nigh' (Azzido Da Bass).

Čušpajz se nastavlja, s electro-grimeom 'Stryderman' i 'Warning', dok nas 'Halo' vodi dublje u dubinu disca, a 'Tryna Be Me' (feat. Ruff Sqwad ) natrag u 2-Step prošlost, tako da konačna presuda glasi – iako je 'Catch 22' s 18 pjesama predug i pomalo neujednačen u svom generalno atraktivnom mozaiku, Tinchyjeva tranzicija iz dubine grime undergrounda u vrh britanskog pop Panteona možda je najuspješnija do sada. Barem dok ne dočekamo novog Dizzeeja najavljenog za početak rujna pa čujemo što nam je taj spremio...

Ocjena: 8 / 10

Izdavač: Island Records