MERI TADIĆ (EX ELUVEITIE)

Ova Švicarka hrvatskih korijena rastura na violini

17.12.2014 u 11:31

Bionic
Reading

Švicarska folk metal skupina Eluveitie stekla je kultni status u metal krugovima, ali i šire. Nakon 11 godina njihova članica, violinistica Meri Tadić, odlučila je krenuti u solo vode s electronic one-woman folk rock bendom Irij. Evo što nam je otkrila o sebi i poslovnim planovima u zanimljivom intervjuu koji je pred vama

Reci nam nešto o sebi i svojim hrvatskim korijenima. Dolaziš li često u Hrvatsku? Što ti se kod nas sviđa, a što ne?
Rođena sam kao kći Hrvatice i Hrvata u Švicarskoj i izgleda da je otac bio u pravu kada bi nam rekao: 'Krv nije voda.' Naravno, često smo putovali u Hrvatsku. Svako ljeto svog života sam provela u Hrvatskoj. U međuvremenu mi se majka vratila u Hrvatsku pa sada dolazim češće nego prije. Uvijek sam osjećala jaku povezanost s ljudima, prirodom, glazbom, humorom, kinematografijom i literaturom Hrvatske, što je istovremeno ono što mi se najviše sviđa. Naravno, ima i puno toga što mi se ne dopada u Hrvatskoj, ali najviše me smeta općenita polemika koju se često može zateći širom hrvatskog društva. Sjedinila sam dvije kulture i to mi je beskonačan dobitak u životu, iako pomalo shizofreničan, jer zapravo uvijek ostaješ stranac gdje god dođeš, koliko god se trudiš.

Koliko si upoznata s hrvatskom glazbenom scenom? Koji su te izvođači impresionirali?
Već kao curica obožavala sam rock glazbu. Laufer mi je godinama bio najdraži hrvatski bend. Volim Dinu Dvornika, Kries, Josipu Lisac, Jinxe, Darka Rundeka, Edu Maajku, razne folklorne sastave, Olivera i njemu slične izvođače te mnoge druge. Što se tiče mlađe hrvatske glazbene scene, na žalost, trenutno nisam najbolje upućena. Morat ću to nadoknaditi. Nebrojeni hrvatski izvođači su po meni apsolutno vrhunske klase i podcijenjeni u svakom pogledu. Najdraži hrvatski izvođač mi je zapravo LET 3. Ne zezam se i ogroman sam fan. Bila sam na njihovim koncertima već tri puta. Jedan put čak ovdje u Švicarskoj. Momci su glazbenici svjetske klase, oborili su švicarsku publiku s nogu, a sve ostalo je ipak stvar ukusa! Sanjam o koncertu s njima - dakle Prlja i Mrle, ako slučajno naiđete na ovaj intervju... (smijeh)

Kako si se našla u folk metal bendu Eluveitie? Kako muški kolege gledaju na cure kojih je sve više u metalu? Kakva su tvoja iskustva?
Upoznala sam Chrigela 2002. godine u jednoj kavani. Sasvim slučajno, jer sam došla s nastave i nosila svoju violinu. On je tada aktivno tražio glazbenike za snimanje prvog demo CD-a 'Ven'. Prišao mi je, nakon tri mjeseca snimili smo prvi demo i od toga je sve nastalo te se uz puno truda razvilo do današnjeg uspjeha benda. Pogled muških kolega na cure u tom žanru se ne razlikuje od pogleda bilo kojeg muškarca na ženu. Neki su potpuno ljubazni, podupiru te uz jako puno poštovanja, a neki su ipak bahati, drski i misle da im je muški spol neka sveta prednost. Pa se, naravno, tako i ponašaju prema ženama. Srećom, mogu reći da sam dosad osobno češće sretala onu prvu vrstu muških kolega.

Nakon karijere u švicarskom folk metal bendu Eluveitie odlučila si se za solo vode? Kako je došlo do toga?
Nakon jedanaest godina, za vrijeme kojih sam se morala odlučiti hoću li ih posvetiti samo Eluveitieu i violini ili bilo čemu drugome, osjećala sam da mi tamo više nije pravo mjesto. Zbog čestih putovanja po cijelom svijetu i stalnih objavljivanja novih albuma nikad nisam imala priliku posvetiti se drugim interesima te svojoj osobnoj glazbenoj viziji. Želim se razvijati, prihvatiti nove izazove te intenzivnije raditi na sebi i svojim ciljevima. Suradnja s Eluveitieom to mi nije omogućila, štoviše otežavala je i zbog toga sam se odlučila za samu sebe i rad na sebi. Nakon jedanaest godina i najuzbudljivija stvar na svijetu postaje jednolična. A to predstavlja smrt umjetnosti.

Predstavi nam svoj novi projekt. Koliko ima sličnosti s bendom Eluveitie? Kakvi su ti planovi? Gdje pronalaziš inspiraciju?
Irij je moj electronic one-woman folk rock bend koji sam u biti osnovala 2006. godine. Debi EP je objavljen 2009. godine. Oduvijek sam samu sebe producirala, a inspiraciju sam na početku iznimno pronalazila u hrvatskim tradicijskim pjesmama, stihovima i pričama. Međutim Irij nema nikakve sličnosti s bendom Eluveitie. Iako se i jedno i drugo na neki način svodi na tradicije određenih područja. No pristup prošlosti i tradicijama vrlo se razlikuje, kao i vremenska usmjerenost razdoblja u kojem Chrigel pronalazi svoju inspiraciju, a ja svoju. Ideja za album 'Same zgode koje se ne mogu dogoditi!' nastala je nakon posjeta u Institutu za folkloristiku i etnologiju u Zagrebu. Pronašla sam zbirku tradicijskih pjesama Sinjske krajine koje su me u tren dirnule i inspirirale za moj najnoviji album. Trenutačno se pripremam za debitantske koncerte s vrhunskim glazbenicima sa švicarske jazz, funk i folk scene. Imat ćemo prvi koncert početkom lipnja i primam već upite za dalje, no, na žalost, još ne mogu konkretnije odgovoriti na njih. Također radim na realizaciji drugog službenog klipa za album. Irij je posveta strasti, čežnji, moći predočavanja i oslobađajućoj snazi antibanalnosti u previše banaliziranim te bezosjećajnim vremenima. U tom stilu već napredujem s novim pjesmama za sljedeći album.



Tko su tvoji glazbeni uzori?

Na violini je to Regina Carter, afroamerička jazz violinistica, i Mark O'Connor, američki bluegrass, country i jazz violinist. Što se tiče kompozicije i glazbenog stila, svjesno nikada nisam imala određeni uzor, ali najdraži glazbenici su mi The Mars Volta, Let 3, Wovenhand, Björk, tUnE-yArDs, Jimi Hendrix, Beyoncé, At the Gates, Aretha Franklin, Nine Inch Nails, Astor Piazolla, Cat Power i brojni drugi.

Razlikuje li se tvoj privatni modni stil od scenskog? Tko je za tebe slavna osoba s najviše stila?
Mislim da se razlikuje jer nikad nisam obraćala veliku pažnju na scenske trendove, pogotovo ne metal scene. Modni stil njemačke glumice Diane Kruger mi se vrlo sviđa, kao i onaj američke pjevačice Lane Del Rey.

Da nisi glazbenica, čime bi se bavila?
Da nisam glazbenica, bila bih majka najmanje dvoje djece, predobra kuharica i domaćica. Osim toga bih se angažirala u politici i brinula se zbog socijalno-društvenih problema.



Meri s kolegama iz Eluveitie

Koji ćeš nastup zauvijek pamtiti?

Nakon više od 650 nastupa po cijelom svijetu samo s bendom Eluveitie vrlo je teško ograničiti se na jedan jedini nastup, ali naš koncert u Indiji je zbilja bio nadrealan jer nas je dočekalo daleko više od 20.000 ljudi, a s time, naravno, nitko nije računao. Tretirali su nas kao bogove. Jako sam uživala u svom posljednjem koncertu s bendom Eluveitie u Švicarskoj. Također ću zapamtiti Metalfest u Zadru jer nikada prije nismo svirali u Dalmaciji, a hrvatska publika nas je oduševila. Svaki koncert u Sao Paulu i Rio de Janeiru za mene je uvijek vrlo poseban. Energija i strast brazilske publike su zarazni te izvor motivacije i inspiracije.

Poruka za čitatelje tportala?
Hvala Elmi na intervjuu te svim čitateljima na iskazanom interesu. Pozdrav svim ljubiteljima pozitivnog razmišljanja i umjetnosti. Laku noć!

Posjetite i: