KANYE WEST

'Yeezus'

24.06.2013 u 10:31

Bionic
Reading

Kanye West snimio je možda najbolji album svoje karijere, a za sada i najbolji, svakako najavangardniji hip hop album 2013. godine. Kako mu je to (ponovo) pošlo za rukom?

Ako sagledamo cijelu sliku, Kanye West uistinu bi mogao biti zapamćen kao najveći inovator hip hopa u novom mileniju – u prvoj fazi karijere oživio je scenu retrom, ubacujući stari soul natrag u igru, s izuzetnim rezultatima u rasponu od Jay-Z-jevog remek-djela 'The Blueprint' pa sve do konačne odluke o solo pokušaju (i pogotku) s 'The College Droput', prije sada već devet godina.

Kada su svi zajahali njegov recept i stali ga cijediti od besvijesti, Kanye je otišao korak dalje, svojim putem – on ga je prije tri godine doveo do izuzetnog patentiranja prog-rapa u epohalnom 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy', no do tada je već svima manje-više dao do znanja da je, nakon ustoličenja prošlosti kao zvuka budućnosti, za svoj put ipak odabrao borbeni futurizam. Budućnost koja se i dalje dijelom klanja prošlosti – zbog čega nije nimalo čudno da 'Yeezus' spaja trance i blues unutar zajedničke minutaže jedne pjesme – ali ono još važnije, pri takvom igranju zadržava pop formu. Zbog čega, za usporedbu, Kanye West pogađa daleko bolje od kolega iz branše 'pop futurizma', poput, recimo, MIA-e i Dipla, čiji oblik audio-SF-a nerijetko gubi formu i raspada se u kakofoniji gubitka koherentnosti. Kanye čak i kada zvuči eksperimentalno, 'filmski' i radikalno ostaje u domeni radiofoničnosti pakirajući nevjerojatan spoj avangarde i popa, sve elemente u jedan novi oblik jurišnika na top ljestvice.


Zbog čega 'Yeezus' i jest toliko izuzetan – funkcionira na svim spomenutim razinama, a nije čušpajz nabacanih komada, već izuzetno čvrst, ne samo kada je stabilna fluidnost pjesama u pitanju, već i kao LP, kao album, spoj nekoliko, na prvo slušanje ne toliko pretjerano povezanih pjesama. Osim činjenicom da su zbratimljeni avanturističkim duhom. I Kanyeovim reperskim egom – 'I Am God', spomenik ekscesima uspjeha, možda zvuči kao podsmijeh medijskim klišejima, ali možda i ne, prije kao pravo puhanje u balon statusa, zajedno s grupnjacima i podgrijanim kroasanima koje današnji 'Bog' (čitaj: celebrity) uživa ne kao biće na drugoj, povišenoj stepenici društvene ljestvice, već bogovski izvan nje, u svojoj vlastitoj kategoriji.

Što je svakako status 'Yeezusa', album koji se definitivno ne uklapa u bilo što odslušano tijekom 2013., inovacija gonjena sempliranjem Capletona Nine Simone, ali i zastrašujuće svježim glazbenim intervencijama samog vlasnika albuma, kao i brojnih suradnika koji su radili na njemu.

Naime, jedan od razloga zašto je 'Yeezus' možda najbolji album Kanyeove karijere leži i u sastavu dream teama – oko sebe je okupio impresivnu listu suradnika, mentora, kolega počevši od Ricka Rubina, koji je uletio u zadnji tren, kao izvršni producent koji je cijeloj stvari trebao dati ono što je osobno opisao kao 'punk edge', zadužen pomoći pri dekonstrukciji klasičnih hip hop i R&B struktura na ogoljeli, minimalistički kostur. Koji funkcionira kao hip hop i R&B čak i onda kada stvari skrenu u acid i electro, ali i punokrvnu psihodeliju.


Daft Punk su, pored snimanja vlastitog masterpisa 'Random Access Memories', našli vremena uskočiti i producirati čak četiri stvari, a proslavljeni škotski DJ i elektronički producent Hudson Mohawke (sjećate se wonkyja?) prisutan je na dvije. Francuski roboti stoje iza briljantnog uvoda s 'On Sight', ali i prva dva dijela uvodnog triptiha, instant-razvikanih pjesama 'Black Skinhead' i 'I Am God', nadopunjenog s 'New Slaves'; tri pjesme koje vas uvode u 'Yeezus' na najbolji mogući način, a iako se čini da ne može bolje od toga, to je samo početak!

Primjerice, 'Hold My Liquor', zajedno s 'Blood On The Leaves', veličanstveni je povratak AutoTuneu i dugoj formi, baš kao što je 'I'm In It' (feat. Assassin) možda najbolji dancehall nastao u zadnjih pet godina, napaljeni slo-mo klupski banger za klizanje po tuđem znoju. Ima i ponešto razvikanih vokalnih gostiju pa tako Frank Ocean pomaže mikrofonom u 'New Slaves', Kid Cudi na 'Guilt Trip', Justin 'Bon Iver' Vernon na 'I Am God'...

'Yeezus' je savršena melasa melodije i buke, brak trance stabova i old school breakbeata, retra i borbene inovacije, brutalnog industrijskog minimalizma i raskošne prog epike – guranje granica, ostajanje u formi i ono najvažnije od svega, sjajne pjesme unutar razigranog pakla hip hop simfonije. You see, there's leaders and the followers / But I'd rather be a dick than a swallower, objašnjava Kanye u 'New Slaves'. Uho slijedi i guta, hejteri po običaju ne zatvaraju usta, no Kanye je i ovog puta, s jednom rukom na mikrofonu, a drugom na miks-pultu, na čelu kolone. Hrabriji i bolji nego ikada.

Ocjena: 10/10

Izdavač: Def Jam/Universal Music