Glazba HARTERA, DAN DRUGI

Zaigrani Royksopp i Zubić vila na gljivama

Sat i pol dug nastup norveških elektroničara Royksopp pred više od četiri tisuće gledatelja na festivalu Hartera u Rijeci nekima je izgledao kao savršeni techno party za zaljubljene, dok su ga drugi okarakterizirali kao igru dvojice hiperaktivnih dječaraca koji djeluju kao da nikad neće odrasti. I jedni i drugi su u pravu, no nema onoga tko riječku tvornicu papira te subote nije napustio nasmijan i naplesan

Druga večer riječke Hartere, jednog od najvećih festivala urbane glazbe u Hrvatskoj, bila je znatno posjećenija od prve. Uz činjenicu da je bila subota, razlog tomu bili su i nastupi nekoliko međunarodnih zvijezda. Program na glavnoj pozornici otvorio je transžanrovski orijentirani bosanskohercegovački bend Vuneny, a nadovezali su se dobro nam poznati Pips, Chips and Videoclips sa svojim klasičnim jednosatnim 'best of' festivalskim setom.

Recept s prve večeri ponovio se i u subotu – čini se da publika na Harteru u većem broju počinje pristizati negdje oko 23 sata, a tada su glavnu pozornicu zaposjeli slovenski konceptualisti Laibach, koji su izveli repertoar sa svog posljednjeg albuma Anthems, sastavljen od nacionalnih himni svjetskih velesila, te hitove s pretposljednjeg albuma Volk.

Prva večer Hartere: Tvornica papira postala tvornica glazbe

Kao i uvijek kad je Laibach u pitanju, masivan zvučni zid pratile su i dojmljive vizualizacije koje u potpunosti slijede pomno osmišljeni koncept. Tako je 'Rossija' bila ilustrirana 'plutajućim' pravoslavnim križevima, dok su cinično prerađeni tekst američke himne u 'Americi' pratile crno-bijele projekcije crpljenja nafte. Laibach je, makar na simboličnoj razini, uspio razriješiti i najdugovječniji konflikt suvremenog doba – onaj između Izraela i Palestine, 'pomirivši' ih pod zajedničkom zastavom sa stiliziranim lajbahovskim grbom. Od geopolitičke priče ništa manje atraktivan nije bio ni scenski nastup s dvije 'pobočnice', izazovno odjevene udaraljkašice i prateće vokalistice.

Kao tampon zona, odnosno elegantan prijelaz iz Laibachove slojevite glazbene energije u znatno vedriju i razigraniju norveške grupe Royksopp, na Happy pozornici nastupili su Kawasaki 3p kojima je Hartera bila odlična prilika da Riječanima, nakon troslojne zagrebačke promocije, predstave svoj posljednji album 'Idu Bugari'. Napunivši malu pozornicu, svojom uobičajeno intenzivnom i poletnom, poskakujućom svirkom i pamtljivim refrenima raspjevali su i rasplesali stotinjak gledatelja, potvrdivši pretenzije na tron zafrkantskog punk rocka.

Danko Stjepanović
Milan Fras
Danko Stjepanović
Nastup Laibacha
Danko Stjepanović
Svein Berge


Skandinavska bajka prepuna iznenađenja

Tridesetak minuta iza ponoći publika se počela okupljati ispred glavne pozornice, iščekujući nastup jednog od najpopularnijih europskih elektroničkih imena – norveškog dvojca Royksopp. Iako su svi bili spremni na tulum, nitko nije očekivao da će Torbjørn i Svein, pojačani basistom i pjevačicom Anneli Drecker, ostaviti svoje downtempo korijene zakopane duboko u fjordovima i prepustiti se čistom, djetinjastom užitku.

A kako drukčije nazvati spoj zaigranog skakutanja norveških dječaraca oko Korgova, Yamaha, ritam mašina, elektronskih bubnjeva i činela, dok simpatično bucmasta Anneli kretnjama i glasom nalik Zubić Vili hipnotizira publiku poput gljive iz imena grupe (royksopp – stapčarke). No, za razliku od nedavnog pobjednika Eurosonga, ova skandinavska bajka prštala je iznenađenjima, a set lista kao da se mijenjala ovisno o raspoloženju dječaka (tek je zvuk na samom početku nastupa bio prilično loš, ali se već nakon dvije pjesme uštimao).

Plesali smo tako uz veći dio posljednjeg albuma 'Junior', među kojima posebno izdvajamo 'multivitaminsku' izvedbu aktualnog singla 'The Girl and the Robot', kao i probrane trenutke s prva dva albuma 'Melody A.M.' i 'The Understanding'. Najveći delirij publike, dakako, zabilježen je tijekom izvedbe najvećih hitova 'Remind Me' (odlična Torbjørnova sintetizirana izvedba vokala koji u originalu pjeva Erlend Oye), 'Eple' i 'What Else Is There', dok smo na bis dobili 'Only This Moment', i divljačku verziju 'Poor Leno', koja je od cupkave tužne pjesme postala gotovo trance rašomonijada.

Razgovor s hiperaktivnim, no iznimno duhovitim mozgom benda Sveinom Bergeom uvjerio nas je u to da je riječ o prirodnim, zabavnim dečkima koji u statusu zvijezda uživaju onoliko koliko uživaju u lijepom vinu ili ukusnoj hrani. Nepretenciozni hedonizam bio je i osnovna značajka cijele Hartere, festivala koji ima sve preduvjete za prelazak u viši rang hrvatske festivalske ponude – izvrstan prostor, maštoviti vizualni identitet, vrlo dobru organizaciju i vjernu publiku. Nadamo se da su ove godine preležane i 'dječje bolesti' poput otkazivanja Klaxonsa dan prije festivala te da će iduće godine organizatori imati i više sreće, no ujedno i studioznije pristupiti ujednačavanju kvalitete izvođača po danima. A tada nam se neće biti teško vratiti.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više