Glazba GREEN DAY

'21st Century Breakdown'

Nova punk-rock opera iz radionice boraca protiv američkih (i ostalih) idiota, svih boja, okusa i mirisa

Iako su istinska razočaranja rijetka, i među fanovima i među kritikom, ne treba čuditi što postoji glasna manjina koja nije nimalo zadovoljna zaokretom ovog benda, glazbenim, lirskim i konceptualnim. Ne treba čuditi, jer kad bend koji je godinama služio za bezbrižni pop-punk soundtrack lomljave kostiju kalifornijskih skejtera gotovo preko noći odluči biti ambicioznom društveno-političkom konceptualom, zaokret je dovoljno radikalan da u isto vrijeme iznenadi, zgrozi i oduševi, sve ovisi o tome kakvo ga uho dočeka na izlasku iz zvučnika.

No kakvo god to uho (čitaj: ukus) bilo, ostaje činjenica da bend i u novoj fazi zadržava sve temelje svog zvuka, samo što ga je odlučio posoliti naslijeđem stadionskog rocka sedamdesetih, uz (pre)više pjesmama po albumu i malo nabildaniju minutažu. '21st Century Breakdown' tako nastavlja revolucionarnim stazama 'American Idiota', kao nova ploča koja ulazi u drugu rundu obračuna s modernim društvom, vladom, medijima, religijom, licemjerjem današnjeg postojanja i problemom davanja guze baš svakom autoritetu koji to poželi.

Doduše, nije se teško nasmijati stihovima iz 'American Eulogy', koji u dobrom starom SOAD stilu poručuju: 'I don't want to live in a modern world' – momci, bez blagodati 'modernog društva' ne bi bilo ni vaših gitara ni vas kao benda! No sve to ne smeta Broadwayu i West Endu da na daske postave punk-rock operu inspiriranu prošlom i ovom pločom, a koja je neskriveno inspirirana svime na potezu od The Whoa i The Clasha do Queena, Bowiejea i Ramonesa. Teatralnost i garaža, grandioznost klasičnog rocka i jednostavnost pop-punka, u jednom paketu.

No '21st Century Breakdown' je daleko od lošeg albuma, kao što pretencioznost ne mora nužno biti negativni kontrapunkt ambicije, niti se transformacija MTV-jevskog pop-punka u stadionsku političku atrakciju treba doživjeti kao prevelik zalogaj momaka s tradicionalno malim apetitom.

Podijeljen u tri velike cjeline ('Heroes and Cons', 'Charlatans and Saints' i 'Horseshoes and Handgrenades'), ovaj polukonceptualni album ponovo ima svoje glavne likove. To više nisu St. Jimmy i Jesus of Suburbia, protagonisti 'Američkog idiota', već mladi par Christian i Gloria, koji pokušavaju (pre)živjeti u neredu postbuhsevske Amerike. Obračun s blagodatima 'modernog Zapada' i nastavkom raspada njegovog sustava donosi puno parola, banalne politike i simpatičnog duha punk-revolucije, ali ono što je još važnije, i puno dobrih, catchy melodija, sjajnih pjesama kao što su 'Know Your Enemy', 'Last Night On Earth', 'Last Of The American Girls', 'Murder City', 'See The Light', koje žive svoj život punim plućima, posve neovisno o činjenici da album ima čak 18 pjesama i pokušava biti 'većim' nego što jest.

A dobre pjesme su ono što je najvažnije, zar ne?

Ocjena: 7 / 10

Izdavač: Reprise

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više