Zagreb i Ljubljana mogu se pohvaliti otprilike podjednako intenzivnom i kvalitetnom koncertnom ponudom, no glazbenim poslenicima u naših sjevernih susjeda mora se priznati jedno – opseg bendova koje uspijevaju zahvatiti ipak je nešto širi i svježiji. Pogotovo kad je riječ o, usudili bismo se reći, kultnim pojavama, koje u SAD-u pune medije i arene, a u Europi jedva preživljavaju turneje po malim klubovima.

Takav je i The Pains of Being Pure at Heart, mladići i djevojka koji su iz New Yorka (srećom, ne bježeći od Sandy) zapucali na europsku turneju uz podršku engleskog benda Flowers. Bez obzira na činjenicu da su svoja svega dva albuma objavili za nezavisnog izdavača Slumberland Records, Painsi su u posljednjih godinu dana odradili klasičnu američku promo rotaciju na potezu Letterman – Coachella, i skladnim gitarskim indie popom, koji je na posljednjem albumu Belong poprimio i epsku produkcijsku dimenziju, dogurali do respektabilnog statusa 'preko bare'. U Europi su još daleko od toga, ali koncertima poput sinoćnjeg vrlo brzo šire dobar glas među sljedbenicima kurentnih trendova, iako je njihov zvuk puno više ukorijenjen u prilično zapostavljenoj niši duhovno bližoj devedesetima – razigranom shoegaze-bubblegum-pop-punk-rocku.

Večer u Kinu Šiška, inače sjajnom i moderno uređenom polifunkcionalnom prostoru koji nudi sadržaje ljubiteljima svih vrsta umjetnosti, otvorili su londonski Flowers, simpatični trio čiji nešto glasniji dream pop idealno sjeda ispred The Pains of Being Pure at Heart. Sramežljivi trojac krije informacije o postavi na internetu kao zmija noge pa ćemo tek zaključiti da je njihov dvadesetpetominutni nastup bio vrlo šarmantan, prije svega zbog osebujnog vokala pjevačice koja ponajviše podsjeća na Lou Rhodes iz Lamb, uz blago keltsko treperenje.

The Pains of Being Pure at Heart su se katapultirali na pozornicu oko 22 sata s Heaven's Gonna Happen Now, i bez puno priče izrešetali set od 14 pjesama u trajanju od 55 minuta, okončan s prvim velikim hitom benda This Love is Fucking Right. Već od samog početka u publici se osjetila izvrsna atmosfera – fanovi su sricali tekstove, najangažiraniji su poskakivali u prvim redovima, a između pjesama čuli su se burni krici odobravanja. Atmosfera pomalo nesvojstvena koncertima u Sloveniji, gdje su ranija iskustva pokazivala da je doživljaj bendova nešto manje emotivan nego u nas, proširila se i na bend, osobito pjevača i gitarista Kipa Bermana, koji je u znoju lica svog oduševljeno poskakivao i zvučao znatno hrabrije nego na studijskim snimkama.

Ako bismo već htjeli zvocati, možemo reći da je na setlisti nedostajao ponajveći hit s posljednjeg albuma, pulsirajućom elektronikom nadahnuta The Body te još poneki biser poput moćne Even in Dreams. No zamjerka na kratko trajanje nastupa zapravo i ne stoji, jer bendovi s dva albuma ne bi ni trebali svirati dulje od sat vremena. Pogotovo kad sviraju tako intenzivno, predano i pomlađujuće kako su to sinoć radili The Pains of Being Pure at Heart.