Dosadan sam, ali ponovit ću još jednom – Milana Glavaškog smatram jednom od najvažnijih figura u povijesti vojvođanske glazbe, uz bok njegovim kolegama iz Eve Braun, Goranu Vasoviću i Petru Dolinki, te braći Vranešević, Borisu Kovaču i Slobodanu Tišmi. Ovo društvo glazbeno gotovo da i nema ničeg zajedničkog, ali svatko od njih je na svoj način u glazbu uspio pretopiti simpatičnu pospanost ovog neopravdano zapostavljenog dijela svijeta, ne klizeći pritom u patetiku Onoga Kojega Ne Moramo Niti Spomenuti.

Glavaški je svoj trnovit put ka zvijezdama započeo prije gotovo 25 godina u Bečeju, slatkom vojvođanskom gradiću znanom po biciklima, rijeci Tisi, vaterpolu, crnom pivu i žutoj vodi iz arteških bunara. Tih po Srbiju nesretnih devedesetih, Bečej je izbacio poplavu izvrsnih bendova koje je povezivalo vrhunsko umijeće stvaranja pop pjesme ukorijenjene u tradiciju Beatlesa i Beach Boysa, ali i obogaćene konkretnijim gitarskim začinima, a izvedene ležerno i frajerski.

Dva najreprezentativnija benda iz ovog vala koji se brzo proširio na ostatak pokrajine bila su Eva Braun i Popcycle, a pjesme Milana Glavaškog nosile su njihov ekstenzivan opus. Glavaški 1999. odlazi u SAD gdje provodi nekoliko godina otkrivajući korijene folka i rocka, a rezultati se vide u Rebel Staru, bendu koji osniva po povratku u još jedan lijepi mali grad – mađarski Szentendre, gdje sada živi. Spajajući vintage folk-rock eleganciju s već dokazanim pop senzibilitetom i tekstovima na srpskom koji razgolićuju dušu, pogađa u centar i stvara, po mnogima, svoje najbolje pjesme.

Rebel Star je u Zagreb došao promovirati treći, istoimeni album koji je objavio Dancing Bear, a u misiji im se trebala pridružiti i Eva Braun, koja se sprema za proslavu dvadesete obljetnice svog debi albuma 'Prisluškivanje' (izvest će ga u studenom u Beogradu, i to u cijelosti). No, nastup Eve Braun otkazan je zbog Vasovićeve bolesti, pa je Glavaški kao svojevrsno iskupljenje odlučio svoj završni akustični set obogatiti s nekoliko pjesama svog drugog benda.

Koncert je krenuo blago ubrzanom izvedbom Vozača, na kojoj smo upoznali i dvojicu novih članova benda – Ashleyja Breesa i Mikea Kentisha, Britance s budimpeštanskom adresom koji bez problema pjevaju prateće vokale na srpskom. Glavaški je, pak, paradirao pozornicom svojom uobičajeno mušićavom tweedyjevskom pojavom, često mijenjajući dinamiku tekstova i tonalitete, ali uz, dojma smo, znatno veće uživanje od onoga na prvom zagrebačkom nastupu benda u istom ovom prostoru ožujka 2009. Zvuk benda je, naime, znatno 'garažniji', blago pušten s lanca, naročito u novim pjesmama poput opake Zovem, izvedene furioznošću Kinksa, ili famoznim Anđelima, u kojoj je nedostajala volonterka za žensku dionicu (Ika, gostujuća pjevačica na albumu, nije mogla doći, a 'prva rezerva' Nina Romić je nekamo otputovala). Zato je Glavaški zamolio publiku da pomogne s pjevanjem, što je spremno prihvaćeno.

U dva sata Rebel Star je odsvirao gotovo sve što je mogao, a ponajbolji prijem publike doživjeli su, očekivano, Boje, Industrija i Zagreb. Uslijedilo je razgolićenje u vidu polusatnog akustičnog sessiona, na kojemu smo, između ostalog, čuli Zmajeve, Sada ne znam gde sam ne znam šta i još par ljepotica, kojima je Glavaški i onima koji nisu upoznati s materijalom Eve Braun otvorio prozor u svijet ponajboljeg post-yu pop benda. Nakon ovakve večeri, ostaje nadati se da će nam Eva Braun što prije doći, a Rebel Star je, uz svu svoju internacionalnost, dokazao da je zapravo – zagrebački bend.