Glazba NA DANAŠNJI DAN

Svijet je 35 godina bez Elvisa Presleyja

Na današnji dan prije točno 35 godina svijetom je odjeknula vijest o smrti jednog i jedinog kralja rock'n'rolla Elvisa Presleyja

S obzirom na 'red i veličinu' smrtnih slučajeva celebrityja, a ovaj je svakako jedan od najvećih u povijesti, radilo se zapravo o vrlo prozaičnim i nimalo glamuroznim okolnostima. Sklupčanog na podu kupaonice, pored WC školjke, Presleyja je pronašla njegova tadašnja djevojka, 20-godišnja Ginger Alden. Umornom i usamljenom Kralju, pretilom i opterećenom visokim tlakom, srčanim i kojekakvim drugim zdravstvenim problemima, zasigurno nije pomogla notorna dugogodišnja farmaceutska hiperaktivnost. Nakon dugogodišnjih spekulacija o enormnim količinama raznih vrsta lijekova pronađenih u njegovu tijelu, kao službeni uzrok smrti i danas je - opsežni srčani udar. Bile su mu 42 godine, no 'u nogama' je očito imao mnogo više proživjevši valjda nekoliko običnih smrtničkih života u burnom jednom jedinom, točno polovicu koji je proveo kao najveća zvijezda na svijetu. Umro je u Memphisu, na mitskom imanju Gracelandu koje je još 1957. za 40.000 dolara kupio svojim roditeljima, ali oni nikada u njemu nisu stigli uživati. Tamo je i pokopan, uz njih, svoju baku i mali nadgrobni spomenik bratu.

O njegovu se životu i karijeri sve odavno zna. Rođen je kao Elvis Aaron Presley 8. siječnja 1935. u siromašnoj kući mlađahnih roditelja, Vernona i Gladys, u gradiću Tupelu u državi Mississippi. Nikada navodno nije prebolio smrt svog 35 minuta starijeg, mrtvorđenog brata blizanca Jessea Garona, a čitav je život, kao sin jedinac, bio strahovito vezan za majku koja je također umrla prerano, u 46. godini, također od srčanog udara, također u Memphisu i gotovo na isti dan kada i njen jedinac 19 godina kasnije – 14. kolovoza. Elvisova glazbena povijest ujedno je i povijest samog rock'n'rolla. Njegov senzacionalan uspon započeo je u ljeto 1953., kada je kao 18-godišnjak ušao u Sun Studio u Memphisu legendarnog Sama Philipsa, a slava je došla nepune tri godine kasnije nevjerojatnom serijom antologijskih singlova ('Heartbreak Hotel', 'Hound Dog', 'Love Me Tender', 'Blue Suede Shoes', 'Don't Be Cruel'...). Inače, samo te prijelomne 1956. objavio je čak 27 singlova, od kojih je pet došlo do vrha američke top liste.

Nakon gustih i intenzivnih prvih godina, uslijedio je poziv u vojsku, koju je služio u Arkansasu, Texasu i Njemačkoj, gdje je upoznao maloljetnu Priscillu Beaulieu, svoju buduću suprugu i majku svog jedinog djeteta, kćeri Lise Marie. Šezdesete su ponešto razvodnile priču – bile su to Elvisove holivudske godine, kada je slijedio niz nastupa u jeftinim, a unosnim, ali mahom osrednjim, često i prilično tupavim glazbenim romantičnim komedijama (nastupio je u 30-ak), a niz uspješnih albuma i singlova prilično se prorijedio. Iako je i dalje bio diskografski aktivan, barem što se tiče singlica, koje je, za razliku od albuma i u 60-ima, izdavao na vagone (uz tek poneki rijetki album), nije imao broj jedan punih sedam godina, od 1962. do 1969. Za to se uglavnom krivilo notornog pukovnika Toma Parkera, još jednu ključnu figuru u Elvisovu životu, njegova menadžera od samih početaka karijere.


No kad su ga već davno otpisali, Elvis se uspio vratiti, i to u velikom stilu – u slavnom TV specijalu iz prosinca 1968., koji je ujedno bio njegov prvi nastup uživo pred publikom još tamo od 1961. Uslijedio je niz sjajnih albuma i singlova, koji je potrajao do kraja njegova života. Ta 'zrela' faza, u kojoj je bio puno bliži countryju nego rocku, pogotovo ne rocku svojih tadašnjih suvremenika, vratila mu je i publiku i kredibilitet, a najbolje je sabrana na senzacionalnom peterostrukom box setu 'Walk A Mile In My Shoes: The Essential '70s Masters'. Ima tu i originala i obrada, kako prastarih gospel ili croonerskih standarda, tako i mlađih autora, ali je interpretacija nepogrešivo kingovska, s gotovo autorskim pečatom ne baš tako čestim u popularnoj glazbi. Inače sam Presley je tek par puta bio potpisan kao autor neke svoje pjesme, i to samo na početku karijere, a najpoznatiji takav slučaj je svakako klasik 'Love Me Tender'.

To zadnje razdoblje njegova života i karijere bio je nažalost obilježeno i sve češćim ekscentričnim ispadima i problemima s drogom. Poznat je njegov iznenadni posjet Bijeloj kući i tadašnjem predsjedniku Richardu Nixonu iz 1970., u kojem je predsjedniku izrazio svoj patriotizam i gađenje hipi kulturom, zatraživši ga značku službe za suzbijanje droge, a sve to, naravno debelo 'trankviliziran' čak toliko da je i Nixonu bilo pomalo neugodno. Kao i u mnogim drugim slučajevima, najnoviji je primjerice onaj Michaela Jacksona, pokazalo se da je smrt bila najbolji mogući karijerni potez i za Elvisa (upravo saznajemo da je 'firma' Jackson izašla iz duga od pola milijarde dolara naslijeđenog od ekscentričnog pokojnog rasipnika i počela ostvarivati dobit!). Brend je nakon smrti Kralja, naravno 'eksplodirao', posao je krenuo kao lud, a troškovi su izostankom glavnog 'generatora troškova' (koji je, baš kao i Jackson, imao svoje 'mušice' i priličnu 'svitu' kojekakvih tipova na budžetu) svedeni na minimum. No to je ironija glazbenog biznisa, ili pak biznisa općenito.

Ono što i danas ostaje je priča o postanku rock'n'rolla (aktualna pogotovo danas kad se po tko zna koji put čini da je rock na definitivnom umoru) i njegovoj najvećoj zvijezdi svih vremena, ikoni mesijanskog ranga, ujedno i jednom od najvećih imena popularne kulture 20. stoljeća, pojave za koju je veliko pitanje hoćemo li ikada više doživjeti ukazanje nečeg sličnog.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više