Glazba PLAN B: 'ILL MANORS'

Žestoki soundtrack žestokog filma

Treći album multitalentiranog Bena Drewa, poznatijeg kao Plan B, žestoki je soundtrack žestokog filma koji je sam napisao i režirao

Nismo ga, nažalost, vidjeli na In Musicu, i to zbog prilično čudnih okolnosti – otkazao je tek noć prije nastupa zbog navodne iscrpljenosti, a već sutradan je, ako ne laže YouTube i službena stranica, nastupio na festivalu u planinama Cannock Chase u engleskom Staffordshireu. No da ne idemo u daljnje spekulacije – što je, tu je; gledali su ga zato na Exitu koji tjedan kasnije, i to vjerojatno na vrhuncu, ako možda i ne izvođačke, a ono sigurno autorske snage.

Jer, 28-godišnji Benjamin Paul Ballance - Drew, alias Plan B, nevjerojatno je ambiciozan tip koji je započeo karijeru dosta agresivno, ali i ne pretjerano obećavajuće, žestokim hip-hop/grime debijem 'Who Needs Action When You Got Words' 2006., kao neka napumpana mačo verzija tada superpopularnog The Streetsa, odnosno Mikea Skinnera. Paralelno se pokušavao probiti i na filmu, što mu je i uspjelo zapaženom ulogom vođe bande huligana u 'Harryju Brownu' s Michaelom Caineom 2009. A onda je sljedeće godine objavio remek-djelo old school soula koje je tek u dalekim tragovima otkrivalo njegovu repersku prošlost, 'The Defamation Of Strickland Banks', sjajan konceptni album o soul crooneru koji nevin završi u zatvoru. Album prepun melodije, ritma i atmosfere s iznenađujuće vještim Benovim falsettom na tragu Ala Greena, ali i jakim narativnim momentom otišao je u milijunskoj tiraži.

I tu je sad stvarno dobio krila najavivši sljedeći projekt, film koji će režirati po vlastitu scenariju. Ako je i bilo skeptika naviklih na repersko busanje u prsa, sad su se morali ugristi za jezik, jer Ben Drew/Plan B je real deal. Iako je Drew svoj film napisao i snimio prije, projektu su vjetar u leđa nesumnjivo dali ulični neredi koji su se s londonskih ulica strelovito razlili po engleskim gradovima prošlog ljeta, a koji su njegovoj filmskoj priči o životu na ulicama prepunim nasilja, droge i prostitucije (sve troje najčešće među maloljetnicima) dali dodatnu težinu i postavili je u vrlo jasan i aktualan kontekst.

Logično je onda da muzika iz filma, koji će ujedno postati Plan Beov treći album nije mogao biti još jedna šminkerska soul ploča (ma koliko sjajna prethodna bila), već eksplozivna cockney hip hop bomba na tragu debija, samo ovaj put značajno zrelija, dorađenija i bolje producirana. Album otvara naslovna stvar koja se direktno referira na događaje od prošlog ljeta i opću medijsku percepciju tzv. chav kulture (ili supkulture, ako hoćete), odnosno predrasuda prema 'klincima s kapuljačama', žestokim uvodnim gudačkim rifom (koji vuče korijene još tamo od Šoštakoviča!), a koju su mnoge ozbiljne britanske novine proglasile najvećom mainstream protestnom pjesmom posljednjih puno godina/desetljeća. Ta stvar daje i ton ostatku albuma – sve žestoki, agresivni hip hop s hrpom prljavih beatova i semplova te mračnom atmosferom nasilja i beznađa, likovima koji se (bilo samovoljno, bilo protiv vlastite volje) nađu u pozicijama dilera, ubojica i/ili (maloljetnih) prostitutki s bebama u krilu.

Referenca na 'David Cameron's broken Britain' u nešto mirnijoj 'Playing With Fire' možda i najbolje ocrtava sliku ušminkanog olimpijskog grada, odnosno njegovih 'rubova' koju bi organizatori tako rado sakrili od svijeta, a koju Drew očito besprijekorno poznaje, iako je odrastao u ne baš najopasnijem dijelu istočnog Londona, Forest Gateu. Ističu se još i melodiozne, ali ništa 'svjetlije' 'Pity The Plight' sa žestokim dijalogom iz filma i 'recitacijom' starog pankera Johna Coopera Clarkea te singl 'Lost My Way' s gostovanjem Raekwona. No najbolje je ipak 'sjela' sjajna emotivna 'Deepest Shame', rijetka stvar (uz 'Live Once' s Kanom) koja donekle otkriva Drewovu (nedavnu) soul prošlost.

Solidan je to album, ali i prilično gorka pilula od koje vam sasvim sigurno neće biti bolje, pogotovo ako ste voljeli njegov prethodni album, a koja se vjerojatno najbolje guta sa samim filmom, koji je također od kritike primljen solidno iako ne obećava baš razbibrigu, naprotiv. Uskoro će u britanska kina 'The Sweeney', remake legendarne policijske TV serije iz 70-ih, u kojem Drew glumi uz jednog od svojih idola, Raya Winstonea, a onda će valjda doći i taj davno najavljeni nastavak 'Defamationa', 'The Ballad Of Bellmarsh', za koji je također svojedobno najavio mogućnost 'filmovanja'. Nije da ova Drewova mračna, agresivna strana nije uspješna, ali ona druga, satenska soul verzija, nekako mu bolje stoji.



OCJENA: 8/10


Izdavač: ATLANTIC/DANCING BEAR
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više