KAKO NAS VIDE STRANCI

Novinar Guardiana samo za tportal piše o INmusic festivalu

02.07.2012 u 12:00

Bionic
Reading

Marc Rowlands, novinar uglednog engleskog lista The Guardian s kojim naš portal u posljednje vrijeme sve tješnje surađuje, ekskluzivno za tportal prenosi svoje dojmove s netom završenog INmusic festivala

O autoru

Marc Rowlands je novinar iz Manchestera čija uža specijalnost su clubbing, izlasci i putovanja po festivalima, a solidno je upućen i u kulturu jugoistočne Europe. Njegov tekst preveo je i prilagodio Bojan Stilin, a izvornik je objavljen na tportalovom engleskom izdanju daily.tportal.hr.

Sunce nemilosrdno prži na Jarunu tijekom tri dana trajanja ovogodišnjeg INmusic festivala. Ugodna je to promjena za posjetitelja iz Engleske, poput mene, naviknutog na davljenje u blatu i kiši ljetnih festivala.

Unutar festivala, međutim, nešto je manje pakleno. Tijekom dana kamperi se lijeno izležavaju pod drvećem, ili napuštaju poprište festivala kako bi otišli u kupnju ili se pak prošetali do nekog od kafića unutar pojasa ovog ogromnog jezera. Neki se čak i kupaju u jezeru, u kojemu, srećom, nema pirana. Barem se nadamo.

Glazba svira dugo u noć, a nakon bendova nudi se nekoliko dodatnih opcija za partijanje. Vjerojatno najbolja od njih je pozornica Ko to tamo peva. Frustrira me pomisao da posjetitelji festivala u Hrvatskoj koji dolaze sa Zapada nisu nikada čuli nikakvu glazbu koja dolazi s kulturom bogatog Balkana. DJ Sorich i Balkan Party ekipa trude se da stranci ne napuste INmusic bez tog doživljaja, i tijekom cijelog vikenda puštaju glazbu iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bugarske i Mađarske. Zahvaljujući prekrasnoj glazbi koju su puštali, naučio sam toliko o ovom podneblju da bih mogao ostati ovdje cijeli vikend, gledajući plesačice u kostimima anđela i domaću publiku koja katkad i zapjeva.

S ove pozornice izdvojio bih još i bendove Zykopops, koji kombiniraju folk elemente s progresivnim rockom i funkom, te Pozdrav Azri. Iako Pozdrav Azri nikada neće dostići koncertne vrhunce originalnog sastava predvođenog Johnyjem Štulićem, stranac se teško može oteti dojmu da domaći fanovi i dalje obožavaju ovaj bend, budući da Pozdrav Azri privlači popriličnu masu ljudi koji znaju sve tekstove napamet i pjevaju uz bend.

I na glavnim pozornicama mogli smo čuti nešto kvalitetne hrvatske glazbe. Mladi zagrebački bend Spremište u četvrtak je nastupao na glavnoj pozornici i odsvirao odličan koncert, koji je svoj vrhunac doživio kad su se bendu priključili gostujući glazbenici. Matija Brajković iz benda Porto Morto oduševio je gitarskim gostovanjem, dok je tročlana puhačka sekcija zasvirala na pjesmama 'Do jaja' i 'Bananana', koje svi prepoznaju iz reklamnih spotova emitiranih tijekom nogometnog Eura.

Iste večeri, zbog bolesti otkazan je nastup benda Plan B. Sretan sam zbog toga, jer umjesto njih gledao sam vjerojatno najveći hrvatski bend, Let 3. Ovi luđaci iz Rijeke održali su najbolji koncert cijelog vikenda, u kojemu su podjednako uživali domaći i strani posjetitelji festivala. Pouka je jasna – ne morate pjevati na engleskom da biste zabavili publiku sa Zapada, samo morate dati 100 posto od sebe. Mogu vam izgledati kao automehaničari u godinama odjeveni kao sedamnaestogodišnjaci u gay disko klubu, no zbog toga ih još više volim. Bilo ih je veličanstveno gledati!

Kad je riječ o glavnim zvijezdama festivala, Gorillaz Sound System bili su teško razočarenje – njihov nastup možda bi funkcionirao u klubu, no nikako ne na glavnoj pozornici festivala. U petak je bilo nešto bolje – i Gogol Bordello i New Order su bili fantastični. Velik broj ljudi uživao je i u nastupima Mando Diao i Franz Ferdinanda u subotu, no nakon sjajnog petka navečer, Leta 3 i Balkan Partya, njihove izvedbe djeluju mi mlako.

Cijene ulaznica prilično su visoke za hrvatske standarde, i iako je dobro da dosta Hrvata dolazi na festival, inozemni posjetitelj može dobiti krivi dojam o hrvatskom društvu ako ovdje dolazi samo privilegirana mladež. Cijene hrane i pića dodatno vam prazne novčanik. Nisu jeftine, a nezgodni sustav bonova predstavlja depresivno, trajno prisjećanje na nedostatak povjerenja koje festival ima za svoje zaposlenike, među kojima neki zveckaju čašama za napojnice pred inozemnim posjetiteljima. S druge strane, raznolikost i standard prehrambene ponude su odlični.

Gotovo svi ovdje govore engleski i vrlo su prijateljski raspoloženi, što posjetiteljima iz zapadne Europe znatno olakšava snalaženje. Poprište festivala je iznimno čisto, kao i toaleti, i netko tko planira doći ovamo može kampirati ovdje tjedan dana, što mu omogućava da dalje istražuje prekrasni Zagreb. Rado bih se vratio ovamo, a vjerujem da bi i mnogi inozemni posjetitelji festivala učinili isto.