WILLIE NELSON 'HEROES'

Glazbena oporuka country legende

07.08.2012 u 07:00

Bionic
Reading

Kako je 79-godišnja legenda countryja snimila glazbenu oporuku kojom predstavlja svoje nasljednike, ali i (opet) pjeva o pušenju trave zajedno sa Snoop Doggom

Preživjele ikone starog countryja danas jedva da možemo pobrojati na prste jedne ruke – zbog čega u isto vrijeme nije čudno da se gotovo sve one nalaze upravo na ovom albumu, ali jest tužno to što je kvalitetnih prvoboraca toliko malo da su se dali nagurati na jedan, već bogznakoji studijski album najaktivnije perjanice stare garde.

Willie Nelson danas ima 79 godina, karijeru ispunjenu svime od prerijskih klasika preko pop poskočica do bizarnih reggae izleta, ali i agilnost mladića ispresijecanu mudrošću starca sa svete planine. Što je tajna svega toga? Upornost? Marihuana? Činjenica da je pejzaž današnjeg kvalitetnog countryja toliko sužen da nije teško biti i ostati šampionom i nakon toliko mnogo desetljeća bavljenja glazbom?

Teško je znati gdje leži i kako glasi pravi odgovor, ali pretpostavimo da se nalazi primarno u jednoj stvari – talentu. Koji, zažmirimo li na nekoliko ne tako davnih promašaja ispresijecanih pogocima, starog majstora još uvijek nije napustio, ni danas kada s 'Heroes' snima jednu od ponajboljih musaka ispunjenu novim i starim himnama Divljeg zapada. Svojevrsnu oporuku koju 17-godišnji genijalac ostavlja svijetu – to ne znači, naravno, da je ovo posljednji album njegove karijere (štoviše, riječ je o prvom albumu pod novim ugovorom za Sony) niti da uopće želimo razmišljati o smrti. Ali čini se da o njoj itekako razmišlja sam Willie, makar i kada to zamaskira u šaljive poskočice kojima nam poručuje: 'Smotaj me i popuši kada umrem.'

'Heroes' je pravo šaranje današnjim svijetom glazbe, ne samo onim koji se krije ispod kaubojskog šešira – ovdje ima featuringa kao na prosječnom hip hop albumu, a tom ga konceptu približava i gostovanje Snoop Dogga na 'gospelu' nazvanom 'Roll Me Up And Smoke Me When I Die', još jednoj himni velikoj Nelsonovoj ljubavi, grmovima kanabisa. No čini se da su gostovanja ovdje prava slika stanja stvari – legende koje se pojavljuju na evergrinima i novi jurišnici scene koji trebaju naslijediti iste te legende na izlaznim vratima susreću se ne samo na spomenutoj pjesmi (gdje Snoopu društvo prave i Kris Kristofferson i Jamey Johnson!), već i na draguljima poput standarda 'A Horse Called Music', s kojom Willie otvara cijelu priču, uz bok još jednom spoju stare i nove škole, Merleu Haggardu i Lukasu Nelsonu. To da će country ipak ostati u dobrim rukama dokazao je, baš kao i Jamey Johnson (koji je s domaćinom razvalio i prekrasnu 'Hero'), Williejev sin Lukas, ne samo pjevanjem na većini materijala, već i autorskim radom, kao potpisnik možda najbolje pjesme u gomili, dueta s vlastitim ocem 'No Place To Fly'.

Ni ovog puta nisu izostali 'bizarniji trenuci', a uz 'Roll Me Up', to su svakako dvije obrade, jedna prigodna ('Come On Up To The House' Toma Waitsa, izvedena s Lukasom i Sheryl Crow) i jedna naizgled manje prigodna, ali svejedno dobra (singl 'The Scientist', obrada Coldplaya za veliko zatvaranje).

Ako se pitate trebate li nabaviti 'Heroes', a sve ovo do sada pobrojano nije bilo dovoljno da donesete odluku, sjetite se samo jednog – naslov govori sve. Pravih heroja je malo, a na ovom albumu ima više (super)heroja nego što ćete ih ikada pronaći u Marvelovim filmovima. A usto, umjesto tajica i plašteva, preferiraju mamuze i šešire. I prokleto dobre pjesme.

Ocjena: 8/10

Izdavač: Legacy/Sony