Glazba MIŠU ZA PREDSJEDNIKA!

Svehrvatsko pomirenje u punoj Areni

Izuzmemo li nekoliko trenutaka isforsiranog politiziranja, trosatni program svehrvatskog pomirenja koji je Mišo Kovač u nedjelju navečer predstavio u solidno ispunjenoj zagrebačkoj Areni potpisala bi većina hrvatskih građana

Kad je riječ o Mišinom značaju za hrvatsku glazbenu scenu, sve je već rečeno i napisano, no potpisnika ovih redova nedavno je iznenadila situacija koja kao da je izletjela iz nekog britanskog sitcoma. Na jednom sam se tulumu, naime, zatekao u društvu studenta geologije na razmjeni, podrijetlom iz Pakistana, koji je u jednom trenutku veselim domaćinima postavio pitanje – tko je najveća hrvatska glazbena legenda? Uslijedio je trosatni YouTube teror snimkama s Mišinih koncerata, a kad ga je prošao početni šok nakon shvaćanja da tijekom većeg dijela koncerata umjesto legende čuje zborno pjevanje publike, i naš Pakistanac se opustio te zapjevao 'Ako me ostaviš'.

Ne treba stoga čuditi što smo sinoć pred zagrebačkom Arenom zatekli i autobuse talijanskih i mađarskih registracijskih oznaka. No fenomenološki značaj sinoćnjeg Mišinog uprizorenja na Laništu nadilazi izvanvremensku vrijednost klasika hrvatske zabavne glazbe izvedenih uz podršku dvadesetak tisuća grlenih fanova. Mišo se sinoć postavio kao glasnogovornik svehrvatskog pomirenja, nesuđeni predsjednički kandidat kojeg 'volite zato što govori ono što svi misle', kako je i sam konstatirao.

Tijekom izvedbe 'Proplakat će zora' u publici je zapaljena i baklja

'Moj sin je navijao za Dinamo, Ivana navija za Hajduk. Šta ja tražim od vas? Da se BBB i Torcida više nikad ne potuču!'
, jedna je od univerzalnih poruka na koje je publika odreda reagirala ovacijama. Treba li, uostalom, bolji dokaz odanosti Hrvata Miši od činjenice da publika nije zviždala čak ni na spomen Biance Matković, 'tajnice veleposlanstva Hrvatske i žene-tigra', kako ju je Mišo nazvao. Naime, Zajednica žena HDZ-a Katarina Zrinski, na čijem je Matković čelu, priključila se klubu sponzora ovog koncerta, čija je primarna ideja humanitarna, a prihod namijenjen kupnji digitalnog mobilnog mamografa.

Mišin princip 'što na umu, to na drumu' donio mu je sinoć i nekoliko poruka kojima bi na fiktivnim izborima izgubio poneki glas. Tako se osjetio pozvanim reagirati na nedavnu opasku Damira Kajina da 'Istra nije Zagreb', izrečenu glede zabrane Thompsonova koncerta. 'Srami se, Kajine, da vidimo hoćeš li i mene zabraniti', ljutito je procijedio Mišo.


Srećom, Arenom je sinoć ipak dominirala glazba, a hitovi su se nizali kao na tekućoj traci. Od 'Svi pjevaju, ja ne čujem', 'Poljubi zemlju', 'Najljepše su oči moje majke', 'Proplakat će zora', 'Dalmacija u mom oku', pa sve do potresnih verzija 'Ja nemam više razloga da živim' ili 'Još jedan dan života', sve su to pjesme  koje ni tridesetak godina nakon originala i nekoliko godina nakon smrti Đorđa Novkovića, autora većine njih, nisu izgubile na dramatičnosti i autentičnosti izvedbe. Usuđujemo se reći čak i da je Mišo posljednjih godina radio na usavršavanju svog prepoznatljivog falša kojeg je bilo manje nego obično, a za visoke registre, kao i obično, zadužena je bila – publika.

Za emocionalni trenutak zadužena je bila Mišina kćerka Ivana, koja je ocu izmamila suze izvedbom omiljene mu 'My Way', a program su popunili i gosti iz središnje Hrvatske (Baruni) te iz Dalmacije (klapa Kampanel), kao još jedna ilustracija svehrvatskog pomirenja.

Zaključimo: bez obzira na blagu notu politiziranja i marketinškog profiliranja Miše kao manekena najvećeg trgovačkog lanca u državi (priznao je i sam: 'Nikad prije nisam imao sponzora.'), vrijedilo je te večeri biti u Areni. Osobito se to odnosi na generacije koje nisu bile ni u planu kad je legenda iz Tribunja žarila i palila bivšom državom. U publici smo tako vidjeli mladiće s majicama AC/DC, Scarface, sljedbenike Kovačeva stila odijevanja (raskopčana košulja, zasukani rukavi, zlatni lanac i sat), ali i brojne hrvatske javne osobe u skupim toaletama. Svi su oni, bilo u prvim redovima, bilo u kilometarskim redovima ispred toaleta, zborno pjevali pjesme koje bez obzira na prvoloptaški pristup, katkad i banalnost svojih poruka, ujedinjuju hrvatski puk (pa, eto, i kojeg kolateralnog Pakistanca) u izmjenjujućem transu dobrog raspoloženja i ultimativne boli. A to, još je jednom dokazao, može samo Mišo.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više