Poznata po glazbi koja se odlikuje originalnom fuzijom stilova i spojem tradicionalnog i modernog, Rokia Traoré danas slovi kao nova afrička diva. Svirajući i na akustičnoj gitari i na afričkim tradicionalnim instrumentima, poput balafona i n'gonija, spaja tradicionalni afrički zvuk s pop-rock, soul i jazz utjecajima. Česte usporedbe s Tracy Chapman dobiva zbog društveno angažiranih tekstova pjesama i posebnog načina sviranja gitare, a postaje poznata i po svojim energičnim live nastupima.

Privlači pažnju 1997. godine, nakon nastupa na festivalu Anglouleme u Francuskoj, kada osvaja nagradu Radio France Internationale za afričko otkriće godine. U to vrijeme je pod svoje okrilje prima veliki Ali Farka Toure, poznati afrički glazbenik koji je učvrstio poveznicu malijske glazbe i američkog bluesa. Uslijedila su dva izvrsna albuma, odlično prihvaćena i od kritike i od publike – Mouneïssa (1998) i 'Wanita' (2000), koji New York Times proglašava jednim od albuma godine.

Rokia nastavlja razvijati svoje glazbene ideje i oduševljavati publiku diljem svijeta te na albumu Bowmboï iz 2003. na dvije pjesme surađuje s poznatim američkim Kronos Quartetom, a 2005. s Fontellom Bass i Dianne Reeves kreće na američku turneju s projektom 'Billie and Me', koji je slavio život slavne Billie Holliday. Sljedeće godine ostvaruje suradnju s jednim od najznačajnjih kazališnih i opernih redatelja - Peterom Sellarsom, na projektu za New Crowned Hope Festival, a u čast 250. obljetnice Mozartovog rođenja.

U svojoj karijeri bila je čak tri puta nominirana za cijenjenu nagradu BBC Radio 3 World Music Award, a izdala je ukupno četiri studijska albuma, od kojih joj onaj posljednji, 'Tchamantché', uz odlične kritike, osigurava i ovogodišnji Victoires de la Musique Award u kategoriji najboljeg world music albuma. Britanski Observer ga opisuje kao 'impresivan album koji predstavlja velik korak umjetnice čije vrijeme tek dolazi'.