Ako je išta bilo nepredvidivo u karijeri Kate Bush, onda je to njezin tempo pojavljivanja. Nakon furiozna početka karijere krajem 70-ih, četiri albuma u četiri godine (tempo kojim danas vozi npr. Rihanna) naglo je usporila i počela izdavati albume svake tri-četiri godine, da bi nakon sedmog albuma 'Red Shoes' uzela pauzu od 12 godina do sljedećeg, 'Aerial' iz 2005. Ta je pauza najčešće bila pripisivana njezinu perfekcionizmu i želji da se posveti obiteljskom životu, no bilo je priča i o zdravstvenim problemima. Činjenica da je Kate Bush u karijeri samo jednom bila na turneji (u proljeće 1979., i to vrlo kratko) i da su joj nastupi uživo iznimna rijetkost daje dodatne argumente tezi da se radi o osobi iznimno zainteresiranoj za potpunu kontrolu nad svim aspektima svog kreativnog procesa i karijere, ili narodski – Kate je izgleda žešći kontrol-frik. Svih tih godina izbivanja pojavila se čitava vojska superuspješnih cura inspiriranih njezinim rukopisom, od kojih je na nju najdirektnije oslonjena Tori Amos, no nisu puno dalje ni PJ Harvey, Bjork i Florence Welch, svaka, doduše, na svoj način.

Šest godina nakon mističnog, hermetičnog dvostrukog 'Aeriala', proljetos je objavila 'Director's Cut' na kojem je (ponegdje i radikalno) preradila pjesme sa svojih albuma 'Sensual World' (1989) i 'Red Shoes' (1993). A onda je najavljen '50 Words For Snow' i postalo je jasno da je Kate ili otpustila kočnice svog perfekcionizma ili, što je puno vjerojatnije, upala u eksploziju kreativnosti kakvu nije imala još od sredine 80-ih. Naslov albuma dolazi od starog (urbanog) mita o tome da Eskimi imaju čak 50 različitih imena za snijeg i Kate ih je u naslovnoj pjesmi, doduše kroz usta slavnog komičara i pisca Stephena Frya, nabrojila isto toliko, a kako ih engleski jezik ipak ne poznaje više od nekoliko, tako su ostala izmišljena. No puno je važnije to da taj snježni, zimski ugođaj obilježava čitav album sastavljen od sedam poduljih (dvije i debelo preko deset minuta, a ukupno trajanje albuma je kojih 65 minuta), snenih i mističnih pjesama vođenih uglavnom tihim, povremeno jazzy pianom i Kateinim specifičnim vokalom. Ima u toj zvučnoj slici još dosta toga, i gudača, i ritam sekcije i elektronskih efekata i kojekakvih drugih porazbacanih šumova, a i Katein glas ni približno nije jedini koji čujemo, no sve ipak počiva na kemiji tog vokala i piana.

Prethodnik 'Aerial' bio je polueksperimentalan, prilično 'zatvoren' i gotovo potpuno oslobođen melodije, no na '50 Words' Kate je identične sastojke umiješala u nešto puno zanimljivije i efektnije. Ovaj put je napisala par 'regularnih' pjesama – OK, možda ne hitova, ali, primjerice, sasvim neočekivani duet s Eltonom Johnom 'Snowed In At Wheeler Street' kao da je preuzet iz njezine 'komercijalne' faze prve polovice 80-ih i ne bi nimalo stršao ni na Eltonovu albumu. Naslovna pak 'brojalica' reprizira zvuk njezina jedinog 'blockbustera' i najboljeg albuma, 'Hounds Of Love' iz 1985., a na sličnu tragu je i najavni singl 'Wild Man', divlji samo naslovom, inače sasvim pitom.

'50 Words For Snow' album je koji zahtijeva pažnju i koji na prvo slušanje pruža puno manje nego na svako sljedeće. Kate Bush je na njemu kreirala jedan novi, duboko intiman, snijegom zavijen svijet koji se polagano odmotava i istovremeno snažno 'usisava' onoga tko mu se prepusti. A takvo što ipak ne može proizvesti svatko.

OCJENA: 8,5/10

Izdavač: FISH PEOPLE / EMI / DALLAS