ANGELO JURKAS 'SOUNDTRACK ŽIVOTA'

Dirljiva, snažna i mudra Kristin Hersh

05.11.2011 u 07:54

Bionic
Reading

U povodu skorog izlaska prvog albuma i nove knjige glazbenog kritičara Angela Jurkasa 'Soundtrack života', samo na tportal.hr-u možete prije svih pročitati isječke iz knjige

KRISTIN HERSH - Hips And Makers

Prije nego što se američka nezavisna glazbena scena tijekom 21. stoljeća počela osvježavati izvođačima koji neće bježati od svog folk zaleđa, već ga isticati kao bitno kakvosno obilježje, u prošlom desetljeću postojala je struja jakih kantautorica - bjegunki iz relativno zgodnih alter pop rock bendova. Jedna od takvih lomnih žena bila je Kristin Hersh. Njeni su počeci bili u Throwing Muses - "Real Ramoni", "Graffitima", "Counting Backwards" i "Bright Yellow Gunu". Autorskom nadopunjavanju s Tanyom Donelly, Belly i Breedersicama. Premda je u to vrijeme još pokušala voditi paralelnu karijeru s bendom, svi koji smo čuli "Hips And Makers" znali smo da je to njen početak i bendov kraj. Sve što se gomilalo u bujnoj nutrini, a nije bilo iskazivo grupnim radom, prsnulo je kroz uplakanu malu neurotičarku koja se izražavala ištekanom akustičnom gitarom i lirikom koju bi i rani Dylan potpisao, da se rodio u tijelu djevojke. Bila je dirljivo zatvorena. Istovremeno sposobna otvoriti emociju slušatelja.

Trinaest godina kasnije, ne poznajem ni jednu jedinu osobu za koju pouzdano znam da sluša, voli, proživljava i doživljava glazbu, da bi ostala nedirnuta i osupnuta po završetku 'Your Ghost'. Iz usta Kristin i Michaela Stipea. Nije nužno gospel, da bi bilo duhovno. Radi se o najljepšoj pjesmi koja je ikada napisana o samoći. Svi smo ponekad usamljeni, zar ne? Različiti su samo načini na koje se s time suočavamo. Kristin je opjevala hod po praznom hodniku, stare ormare, zvonjavu telefona, san i krugove koje noćima radi duh njenog čovjeka. Fantastična dionica s čelom samo je uznijela atmosferu. Kojeg se god komadića svoje okoline namjerila iščupati iz iste, mogla je samo zatvoriti oči. Strast bi procurila bez obzira je li odlučila biti tiha ili vriskava. Ako je pisala iz prvog lica jednine ("The Letter"), s pozicije scenarista ("Close Your Eyes") ili aktivne promatračice ("A Loon", "Sundrops", "Sparky"), obrađivala tradicionale ("Cuckoo"), nadogradile se s ocem ("Houdini Blues"), Kristin je žestoka.

Debitantski izlazak u solo vode "Hips And Makers" na samom je početku bio kruna njene karijere. Pjesme su dostizale i prestizale usta koja su ih proizvodila. Trag je iscrtavala skrušenim priznanjem da se osjeća vrlo ranjivo i nemoćno jer je jednostavno samo - medij. Netko tko propušta pjesme kroz sebe. 'Ako ne pretvorim sve te ideje u pjesme, one će zaglaviti u meni i razboljet ću se', rekla bi kada bi je bombardirali tražeći objašnjenje kako i zašto stvara tako strasno. Nije joj namjera biti dirljiva, ali tako ispada svaki put kada se vraćate nečijem otisku. Kristin vjerojatno nema jagodice od siline sviranja po žicama akustične gitare. Njen pečat su ove pjesme u kojima odbija tajiti velike autobiografije i mudrosti veće od života.

'Songwriting is about shutting up instead of talking.' Kraj priče. Kraj pjesme. Kraj albuma. Počnite vjerovati.