Glazba ANGELO JURKAS 'SOUNDTRACK ŽIVOTA'

PJ Harvey - osvetnica koja vodi ljubav pred očima javnosti

Povodom skorog izlaska prvog albuma i nove knjige 'Soundtrack života' glazbenog kritičara Angela Jurkasa, samo na tportal.hr-u možete prije svih pročitati isječke iz knjige

PJ HARVEY - Rid Of Me

Ne možete je zaboraviti. Nikako, nikada, ni pod kojim uvjetima. Rješavanje njezina slučaja ne dolazi u obzir. Ma koliko pokušali trgovati prošlošću i uvjeriti se da ipak nije toliko jaka kako vam se u vrijeme adolescencije činilo. Iako je od početaka demonstrirala vještine sušenja srži i držanja skalpela kojim je zarezivala svoju nutrinu. Iako je šaptala sve što alfa mužjak ne želi čuti, a tinejdžer ne shvaća. Iako je vriskala sve zbog čega se feministkinjama i suprugama ledi krv u žilama. Polly Jean Harvey je samo nježna žena kojom rukovodi žudnja. To što je paralelno centralna figura autohtonog i samosvojnog ženskog pisma devedesetih, nije joj bila olakotna okolnost. Neograničena pažnjom javnosti za svoj rad, PJ se razvijala klasično drugačije od svega prije kušanog. Ljubavnike je testirala i žvakala. Mrijestila se i meškoljila u zagrljaju faca poput Nicka Cavea i nekih alter glumaca.

Nakon prvog zvučnog traga "Demonstration" i ponovnog predstavljanja u megakultnom "Dry", zaustavit ćemo se na njenoj bombi. Albumu realiziranom s tada najtraženijim majstorom snimanja zvuka Steveom Albinijem. Koji je oporost tema obogatio sirovim zvukom. Izvedba nije mogla biti nego uvjerljivo bolna. Ništa nije bilo fingirano. Slušajući album mogli ste biti žena. Mogli ste vidjeti grimase. Mogla se čuti krv. Takvu silu niste često mogli od krhkih i nježnih stvorenja zamišljati. PJ je, kao ožiljaka puna osvetnica, rigala svoje nutarnje rane istovremeno vidajući bol. Kašljala je i cvilila, umiljavala se, zavađala, vodila ljubav, krvarila pred očima javnosti.

U svakom od naslova naći ćete otisak prsta.



Vapaj i lom staklena tijela u "Rid Of Me". "Rub Till It Bleeds", heeeeeej, to boli.

Sjetite se "tell you my name, F.U.C.K." iz "50ft Queenie". Što je učinila od Dylanove baze u "Highway '61 Revisited", kako se poigravala s muškim sekstetom "Man-Size Sextet" uz Caveove pobratime Harveyja i Ellisa, kako je dahtala u "Legs", kako se busala u prsa imitirajući Tarzanovu družicu u "Me- Jane". Kako se samozavaravala i tješila kroz "Missed".

Kako je bacala udice "Hooka", kako je sama postala mamac vlastitih žudnji, kako je ganjala mušku zmiju koja joj je gmizala između nogu u "Snake", da bi preživjela završnu ekstazu sva u znoju, ali ne od maničnog seksa za kojim je žudila, već iscrpljenosti pljuvanjem istine. "Rid of me" je iznimno direktan i potresan album uz kojeg nije moguće fingirati empatiju. Ne trebate i nemojte se rješavati prošlosti, ma kako nelijepa bila. Ima to svojih čari. Okoštala je PJ. Ako ste imali hrabrosti, trebali krenuti ste s njom.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više