Svježa britanska atrakcija sa minornim ali značajnim dvogodišnjim glazbenim stažom, prepoznatljiva po svojim zalizanim frizurama u sofisticiranom retro stilu sa istančanim modnim ukusom, svojim nastupom dovedenim do estetskog savršenstva izazivala je kod publike drhtajuće efekte pod intenzivnošću njihove glazbene strasti.
Iako su razdraganoj masi mogli ponuditi samo glazbeni repertoar svog debitantskog albuma 'Happiness', čime je na veliku žalost okupljenih koncert trajao relativno kratko, ako ne uzmemo u obzir dvije predgrupe, zamaskirani elektronski duo Nipplepeople koji je vješto branio hrvatske boje te britanski indie rock sastav u usponu The Heartbreaks , nježna, tečna i osjećajna ponuda lirskih priča, obavijenim otkrićima svjetlih i tamnih strana ljudske duše rezultirala je dobitnom kombinacijom.

Ženski plesački dvojac koji se sinkronizirano kretao i tokom nastupa nekoliko puta presvlačio u bijele i crne kombinacije, boje koje su postali zaštitni Hurtsov znak, uz dvije violine, harfu i dva violončela uz prigodni light show, dodatno su upotpunile cjelokupni scenski dojam.

Jedan od većih hitova u protekloj godini 'Wonderful Life', uspješnica koja neodoljivo podsjeća na pop verziju Depeche Modea, našla se na drugom izvedbenom mjestu i pritom sakupila sveukupno najveće ovacije Zagrebačke publike.
Naočiti frontmen Hurtsa Tom Hutchcraft komunicirao je s publikom na njemu svojstven način, u crnim kožnim rukavicama bacajući bijele ruže publici koje su se nalazile na klavijaturama Adama Andersona u nekoliko navrata, vrteći oko sebe mikrofonski stalak, pritom ne zapostavljajući ni u jednom trenutku osobno se posvetiti svakom dijelu publikom ispunjenog Boćarskog Doma, koja je glasovno popratila svaku od izvedenih Hurtsovih uspješnica.

Nedjeljnji koncert britanskog synth pop dua može se okarakterizirati kao povratak dva desetljeća unatrag sa glazbenim adutima u maniri velikih pop uspješnica osamdesetih i prigodnom scensko-kostimiranom podlogom za što bolji prikaz nekih prošlih glazbenih pop vremena.