Glazba KANDŽIJA:

'Hrvatska je kao Natasha Kampusch, zatočena u podrumu mučitelja'

  • Autor: D.Jagatić
  • 17.8.2011 8:29:17
  • 17.8.2011 9:00:00

Osječki reper i glazbenik Stjepko Galović, poznatiji kao Kandžija, ovih je dana objavio odličan drugi album 'Koktel od rakije'. Nastavljajući svoj karakteristični sarkastični stil kroz sjajne priče o društvu, naglašavajući kroz humor i cinizam primitivnu stranu zemlje u kojoj živimo, sa svojom pratećom grupom Gole žene ponudio je rijetko dobar funk groove i jedan od boljih ovogodišnjih albuma. Štoviše, po snazi artikuliranog izraza, Kandžija se danas nalazi rame uz rame s momcima iz TBF-a

Kako biste ocijenili drugi album u odnosu na prvi?
Drukčiji je, cjelina je. Zreliji i napredniji. I tekstualno i produkcijski također. Ali najvažnije od svega, onakav je kakav smo htjeli i svi komentari zasad su stvarno odlični. Bez obzira na sve, napravili bismo ga opet ovako, što god se dogodilo.

Osvrt na društvo i sredinu punu primitivizma kroz vaš karakteristični sarkazam prisutan je i na drugom albumu. Je li lokalni primitivizam vrelo vaše inspiracije?

Sve što postoji dio je moje inspiracije, a i to, kao što znamo, postoji svuda, naravno i kod nas, pa je i to dio i takve stvari je teško zaobići. Pokušavam ne pridavati pretjeranu pažnju tome i ne trošiti snagu, ali ipak nije moguće baš se oglušiti na to.

U naslovnoj pjesmi 'Koktel od rakije' pokušali ste opisati tko smo stihovima: 'Mi nismo Balkan, mi smo Europa, k'o da patimo do toga kao narkoman od dopa, bez identiteta svoga nad nama uvijek noga…' Kako biste nekom zalutalom strancu iz npr. države Butan opisali Hrvatsku danas?

Danas? Pa evo, preveo bih mu sve to. Volim u pjesmama sve reći, tako da ih ne moram opisivati u detalje. Da mu malo bolje ilustriram Hrvatsku danas, opisao bih nas kao Natashu Kampusch. Tako smo i mi u nekom podrumu nekog mučitelja i ne znamo za bolje, ali izaći ćemo kad tad. Samo treba vremena, polako, polako…

U pjesmi 'Big brader' i refrenu 'Bit ću na televiziji pa makar me ponizili' iskazali ste svoj stav o poplavi reality šouova...

Sve je reality šou danas jer ima voajerski element i eliminaciju, a ljudi uvijek vole eliminirati. Ova pjesma je posvećena vizualnom koje je danas prevladalo nad svim osjetilima. U eri smo medija i, što oni prikažu, to je stvarnost, ostalo ne postoji. Svi na svijetu htjeli bi biti na TV-u, biti popularni, i svi će i biti i tada će, nadam se, uvidjeti da je to smiješno i nastaviti dalje sa životom i napokon evoluirati.


'U Švicarskoj je jadno, kod nas je baš lijepo, ubit ćete me smijehom', kažete u odličnoj funk pjesmi 'Od smijeha'. Što vam danas najviše smeta u Hrvatskoj?

Volio bih da ljudi nauče živjeti, pokušavam doprinijeti tome, a i sam učim svakodnevno. Fušarenje, u svemu, i onda se čude kako to da ne valja ovo, ne valja ono. Ljudi se moraju naučiti odgovornosti. Kako siješ, tako ćeš i žeti - vrlo jednostavno. Sve se broji i sve znači nešto. Naravno, volio bih da se zakoni počnu primjenjivati, pa da ne budemo više Divlji zapad gdje šerifi rade što hoće.

U pjesmi 'Šapću' i stihovima 'Svi šute, svi se ljute, šapću, a to odvratno zvuči' prozivate pasivnu većinu. Kako dignuti glas kada se ljudi nalaze na rubu egzistencije?


Ne znam kako ne dići glas. Što imamo izgubiti? Jasno mi je neki ljudi imaju kredite i djecu ili nekakvu drugu ucjenu kojom su dovedeni pred gotov čin. Ali što je s ostalima? Znam hrpu ljudi bez kredita i bez djece koji pristaju na tu ucjenu i ostaju nezadovoljni što nema smisla. Što je još gore, umjesto da pokušavaju promijeniti stvari na bolje, da rade što žele i budu zadovoljni, ljudi se još više trude uklopiti u to nezadovoljstvo da bi im bilo lakše. Znam, ljudi se boje i pitaju, što ako ih se snimi na prosvjedima ili što ako tad neće moći naći posao ili slične gluposti, ali baš taj strah je to što ih koči. Bez toga straha možeš sve. Nije mi jasno da, od 300.000 nezaposlenih, na prosvjede izađe 10.000. Zar ostalima odgovara ovo? OK, prosvjedi su se pomiješali malo sa svim i svačim, ali mogli su biti odlična stvar. Pristajemo na svašta što ne želimo jer je se radi o tom ucjenjivanju kruhom, pa smo, naravno, automatski nezadovoljni jer to ne želimo, ali koliko god se činilo da nema, uvijek ima izbora.

Konceptualno ste složili album tako da su sve pjesme tematski povezane. Zašto?

Pod jedan, htio sam izazov i htio sam napraviti album kao jednu priču, koncepciju. Kao, primjerice, knjigu. Snimio sam par stvari i shvatio da se nastavljaju jedna na drugu, pa sam pomislio - zašto ne bi sve stvari povezao. Tada sam mislio da to nitko nije do sada napravio, dok mi prijatelj nije rekao da su tako instrumentalno povezivali i radili koncepcije i Pink Floyd i Schubert. Uglavnom, htio sam da bude jedna priča cijeli album, a ne nabacane pjesme. To može svatko i takvih mogu napraviti koliko hoću. Eksperimentirao sam. Zadao sam si zadatak čisto da napredujem i da ne ponavljamo istu priču.

Kako biste ukratko opisali 'Koktel od rakije'?

Album govori o nama, ovdje. Meni, tebi, svima koji čitaju ovo i svima koji su dio ove povijesti i kulture, a radi se o slabom egu, ugroženosti i nesigurnosti i baš zato se zove 'Koktel od rakije'. Većina ljudi kod nas ima osjećaj manje vrijednosti, kompleks koji nas muči, zavist spram drugih, a istovremenu ksenofobiju. Nepotrebno se dijelimo, ne znamo se cijeniti, ne prihvaćamo odgovornost za sebe. Tada stupa na vidjelo hrpa stvari koje nisu dobre jer se tada pravimo da smo nešto drugo jer mi mislimo da ovo ne valja i to je jednostavno licemjerno. Ukratko, vrijeme je da svako prihvati sebe.


Imate par vrhunskih i plesnih funk pjesama. Štoviše, nakon Dine Dvornika, ovo je jedan od rijetkih funk albuma u Hrvata.

Ma ima svega na albumu, ne samo funka, ali zanimljivo je što to spominjete jer je jedan veliki umjetnik, kad je čuo 'Desno', rekao da bi Dino Dvornik otkinuo na ovo. Volim groove i ritam jer to ide najbolje uz rime, naravno. Htjeli smo napraviti nešto baš iz funk priče jer to kod nas nitko ne radi. Barem ne kako treba, pa smo svirali stvari koje će zvučati kao semplovi baš namjerno. Prateći bend se zove Gole žene i sviramo već par godina skupa. Baš smo bili na Exitu i pokidali. Kod nas svi samo pričaju da muzika kod nas ništa ne valja i da je bezveze, a mi smo odlučili ne pričati, već napraviti nešto po tom pitanju.

Prvi singl bila je pjesma 'Kriza', pa potom 'Desno' kojima ste najavili album. Što ste izabrali za sljedeći singl?

Ne znam, iskreno. Mislim da ćemo pustiti album da dođe do ljudi do jeseni, pa da malo čujemo kako dišu i neka ljudi sami izaberu što bi htjeli kao singl, te ćemo se baciti na to.

Unatoč odličnom debi albumu i još boljem drugom, Kandžija je u medijima i eteru nekako premalo prisutan. Koji je, po vašem mišljenju, razlog slabog emitiranja vaših pjesama?

Svi koji rade dobru glazbu su, po meni, premalo u medijima. Osobno, ne želim biti u medijima zbog toga što sam napravio neku p…….u ili sam se negdje ponašao kao idiot. Radim muziku i, ako sam u medijima, onda sam zbog nje u medijima. To sam odabrao. Ništa zbog čega ću plakati. Također ne pišam uz vjetar i ne ulizujem se sa svojim pjesmama.

Što mislite o hrvatskoj medijskoj sceni danas?

Ne znam, iskreno. Sve ide u istom smjeru, ne samo novinarstvo, svuda se snižavaju kriteriji, te sve više ide u senzacionalizam i jednokratnu upotrebu. Sve se mora prodati. Nije važno o čemu se radi. Usto malo fušeraja i zemljaštva, eto ti p……..e. Najgore od istoka, najgore od zapada.

Hip hop je krajem 90-ih eksplodirao i u Hrvatskoj, no danas je nekako ostao u prošlosti. Kako to komentirate?

Koliko god mi zaostajali, ipak znamo što se u svijetu događa, a u svijetu je također pao hip hop. Iskreno, mislim da je jednostavno bilo puno loše muzike i logično je da je došlo do zasićenja. Hip hop je postao sinonim za najgori kičeraj i došao je do reklama za sredstva za čišćenje WC-a. Međutim, dobra muzika je dobra muzika i ona ostaje. Neka se zareda par dobrih albuma i sve će opet biti kao novo.

Zašto je, po vašem mišljenju, Edo Maajka nestao iz etera? Gdje su svi ostali reperi sa svojim hitovima?

Nema više Radija 101 i sličnih koji su probijali led nečim novim. Ako se ne možeš uklopiti uz neki proizvod, nisi potreban. Danas imaš glavnu struju i moraš plivati s tom strujom. Mi reperi nismo baš takvi igrači. Mi smo kao nekakvi humanisti. Edo Maajka svira više nego ikada, a opet nema ga na radiju i TV-u. I svi ostali rade isto. Eto, i ja sam tek počeo. Ne brinite se, he, he,he.

Kakve su šanse za opstanak Kandžije u Hrvatskoj i regiji?

Uopće ne razmišljam o opstanku. Štoviše, samo napredak. Sve više radimo, sve bolje, sve više ljudi zna za nas i to je to. Nećemo ići linijom manjeg otpora. Kidamo sve više. Probajte koktel i živjeli!

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više