TVORNICA KULTURE

The United Sons of Toil u Zagrebu

13.06.2011 u 10:49

Bionic
Reading

15. lipnja u Tvornici kulture gostuje grupa The United Sons of Toil, a gosti su grupe Nikki Louder i Joe 4.

The United Sons of Toil su kolektiv duboko ukorijenjen u brušenje noise i math-rock izričaja koji se rasprsnuo iz američkog srednjeg zapada tijekom sredine 90-ih.
To ne znači da se sugerira da su Sons retro bend u bilo kojem smislu, jednostavno nas promukli vokal, štetna gitara, izlomljene i uvrnute pjesme i aranžmani vraćaju u vrijeme kada su etikete kao što su Touch & Go, Amphetamine Reptile, i Dischord Records gospodarili indie-rock scenom.

Pjesme su energične i tjeskobne, s grubim melodijama i bučnim mrljama mjestimice isprepletenima s izlomljenim strukturama samih pjesama. Ako ste imali prilike prekopati po zbirci albuma The United Sons of Toil, sigurno bi povukli usporedbe na bendove poput Jawbox i Fugazi, uz neke primjese bendova poput Big Black ili Mclusky te kataloga izdavačke kuće Kill Rock Star.

Nikki Louder

Bend dva brata i prijatelja, oformljeni 2007. godine. Do kraja 2007. izdaju EP pod imenom Silent Bird u svojoj izdavačkoj kući Cheap Tune Records. Kako vrijeme odmiče, bend svira pristojan broj koncerata putujući kroz cijelu EU te zemlje bivše Jugoslavije kako i kroz UK. 2009. godina znači njihovu prvu kreativnu eksploziju u debitantskom albumu, 'Alain, I’m Sorry', koji je doslovno otpuhao sve ispred sebe i donio bendu epitet jednog od najboljih slovenskih bendova kao i jedno od najboljih izdanja slovenske scene te godine.

Joe 4, zagrebački rock/noise rock trio, počinje prolijevat svoj znoj za davno zaboravljeni noise rock u doba kad ta glazba nije ni na marginama glazbene svakodnevice.  Sama glazba i pjesme Joe 4 nalikuje na dobar dio kreativne epohe američke noise-rock underground scene '90-tih, donosi bogato strukturirane aranžmane, slojevite i kompaktne, bučne kompozicije pune bijesa, sarkazma i ciničnosti te se bez ikakvih predrasuda mogu staviti rame uz rame buntovnih i prgavih opscenih slika kojima stilistika i manirizam žanra obiluje. U prvom redu, naglasak je stavljen na 'šus i druk' bubnjeva i ritma te na koncept kompozicija u kojima se izmjenjuju snažni gitarski riffovi sa pletećim, često linearno zvrzlanim bas linijama i kričavo-krvavim vokalima koji neurotično izvikuju skladno osmišljene jednostavne metaforičke tekstove na engleskom i hrvatskom jeziku. Tematika lirike je impulzivno individualne naravi s kratkim i jezgrovitim citatima iza kojih stoji čitav zbir svjetonazora i jezgrovito sročenih sarkazma kroz repetativne 'haiku' stihove.