Glazba GRINDERMAN ZA TPORTAL:

'Naše pjesme govore o tome kako je biti bespomoćan muškarac'

Nick Cave i društvo gledat ćemo na Exitu i T-Mobile INmusic festivalu – povodom tih nastupa popričali smo s legendarnim Jimom Sclavunosom, bubnjarom The Bad Seedsa i Grindermana

Nick Cave, Warren Ellis, Martyn Casey i Jim Sclavunos svoj su prvi album kao bend Grinderman objavili još 2007. godine pa šokirali stare fanove navučene na zvukove Caveova klavira, no i oduševili mnoge nove ljubitelje rock and rolla – Cave se uhvatio gitare pa snimio ono što su mnogi opisali kao 'povratak korijenima', ne nužno samo najranijim korijenima The Bad Seedsima, već povratkom u daleku prošlost njegova prvog benda The Birthday Party.

No bubnjar Jim Sclavunos, s kojim smo popričali uoči dolaska Grindermana u naše krajeve, smatra da se kritika s takvim zaključcima pomalo zaletjela u krivom smjeru:

'U potpunosti se ne slažem s time. Jedina osoba koja bi mogla tvrditi da je ovo povratak danima The Birthday Partyja je Nick, a ja znam da se on ne slaže s time. Tako da ja sada govorim u ime svih nas – ne samo da ne mislimo da je Grinderman povratak bilo kakvim korijenima, već smatramo da je Grinderman nešto posve novo, bend koji je mogao nastati samo u ovom trenutku naših života. Prikupljeno iskustvo i kemija koju imamo, kao i sva glazba koju smo slušali i stvarali tijekom naših života, dovela nas je do ovoga. To je jako svježa glazba s jako puno nove energije, pa se slažem s time da ona ima duh glazbe koju smo stvarali kada smo bili mlađi, duh entuzijazma, otkrivanja i uzbuđenja. No kad usporediš glazbu koju smo radili nekada s glazbom Grindermana, ipak ostaju samo površne sličnosti, ništa više od toga.

Budući da ste svirali u oba benda, The Bad Seeds i Grinderman, što je za vas bila najveća promjena?

Razlika je puno, a mislim da je ona najveća ta što je Bad Seeds povijesno uvijek bio veći bend. U Grindermanu su samo četiri osobe pa je lakše međusobno komunicirati, a i pjesme često nastaju kao rezultat improvizacije, što je izravna posljedica toga. Zbog toga i uživo možemo unijeti ponešto kaosa u materijal. Bad Seedsi imaju šest do osam ljudi, teže je komunicirati i biti spontan pa su stvari organiziranije i pod većom kontrolom, a i u slučaju koncerata, svake večeri pjesme zvuče gotovo isto. Razlike su, dakle, matematičke prirode.

Što je s obožavateljima? Jesu li isti ljudi vezani uz oba projekta ili smatrate da ste s Grindermanom dobili neke posve nove slušatelje?


Ja se nadam da smo dobili nove slušatelje, jer ovo je ipak novi bend. No s druge strane, fanovi Bad Seedsa su i više nego dobrodošli (smijeh). No opet, sumnjam da će svi koji su voljeli Bad Seedse voljeti Grinderman, štoviše, mislim da su mnogi ostali razočarani. Ne bih se čudio da su se neki fanovi Bad Seedsa naljutili. Ponekad fanovi pojedinih bendova, a to govorim i iz osobnog iskustva, postanu toliko odani nekom bendu ili glazbeniku da osjećaju da su oni u neku ruku njihovo vlasništvo. Pa čim bend napravi nešto što se ne uklapa u tvoju predodžbu, postaneš razočaran i šokiran. Ako si jako strastven, možeš se i naljutiti. No naša namjera nije ljutiti ljude. Mi želimo napredovati, evoluirati kao glazbenici, pokazati svoje drugačije strane, pa nemamo izbora nego biti drugačiji od onog kakvi smo bili u Bad Seedsima. Inače bi bili ustajali, beživotni i besciljni.

Grinderman ima i zanimljivu estetiku, a tu ubrajam sve, od spotova do 'zizitopičnih' brada. Zašto toliko dlaka na licu?
Grinderman 'No Pussy Blues'


(smijeh) Brade smo pustili iz šale. Završili smo turneju s Bad Seedsima, a nekoliko mjeseci kasnije morali smo se ponovo skupiti u Danskoj, na nastupu za Princa Danske koji je organizirala televizija. Mislili smo da će biti duhovito ako se pojavimo s velikim bradama pa usporedimo tko je od nas tijekom tih nekoliko mjeseci uspio pustiti najveću bradu. Bila je to samo mala blesava šala. No onda nam se svidjelo kako nam brade stoje. Sve me svrbi dok pričamo o tome (smijeh). Ja malo imam, a malo nemam bradu. Zapravo, ja se volim brijati. Kad svakoga jutra vučeš britvu po vratu, osjećaš se maksimalno predan životu. Volim čisto lice.

Cave je u jednom intervjuu Grinderman nazvao 'soundtrackom sredovječne krize'...


Pretpostavljam da... hm... ne znam. Ja nisam bio u sredovječnoj krizi tijekom snimanja! (smijeh)

Možda vas je rad na njemu izliječio od krize?

Mislim da je Nick govorio pojednostavljeno, o temama tekstova koji govore o tome kako je biti muškarac i osjećati se bespomoćno. O tome kako izraziti taj bijes. Što jest u neku ruku dio teme o sredovječnoj krizi, no taj termin zapravo samo dobro zvuči, ništa više od toga.

Drugi je album bio psihodeličniji od prvog. Što možemo očekivati od trećeg?

Još više psihodelije! Nemam pojma. Ne znamo kako će što zvučati dok ne počnemo svirati. Ni jednu pjesmu Grindermana nismo napisali prije negoli smo ušli u studio. Nikad nemamo nikakve planove, nikada ne planiramo išta više od toga da snimamo nove albume. U studiju improviziramo... tako su nastala oba albuma. Snimimo, poslušamo što smo snimili i popričamo o tome. Sve je to nepredvidivo.

Postoji li barem plan kada ćete snimiti novi album? Ove godine, iduće...?

Vrlo je vjerojatno da ćemo prije trećeg albuma Grindermana objaviti novi album Bad Seedsa. Tako smo radili do sada. Osim toga, čini se da smo svi pomalo nestrpljivi snimiti novi album Bad Seedsa. No o svemu tome odlučuje Nick, kada on bude imao gotove pjesme za Bad Seedse, onda ćemo se dogovoriti oko toga kada i kako ćemo ih snimiti.

Grinderman 'Heathen Child'
Vi ste osobno krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih bili istaknuti član njujorške underground scene. Kakvo je stanje danas, postoji li nekakva nova zanimljiva underground scena ili se sve svelo na hipsterski bulšit?


Ovih je dana puno teže biti u undergroundu, jer internet apsolutno sve u sekundi izloži cijeloj planeti. Ljudi danas mogu saznati sve o svemu, čuti glazbu koju je neki bend sinoć svirao u New Yorku jednostavnim odlaskom na YouTube. Underground kakav je nekada postojao, onaj neotkriveni, tajnoviti underground, više ne postoji. Postoje li zanimljivi bendovi koji rade neobične stvari? Da. Ali danas je najteže čuti za njih, ne zbog toga što su skriveni, već stoga što ima toliko bendova da je teško iskočiti iz gomile, kao što je nama teško izabrati što slušati, teško nam je pronaći desetak onih koji rade cool stvari u gomili od nekoliko tisuća onih koji to ne rade. Osim toga, nekada su postojale zemljopisno definirane, lokalne scene izgrađene oko jednog ili dva kluba, vođene malom skupinom ljudi koja je bila fanatično posvećena toj sceni. Svega toga više nema, uvelike zbog interneta.

Tko jest, ili bolje reći, tko je bio luđi – Nick Cave ili Lydia Lunch?

(smijeh) Ja! Luđi sam od njih oboje!
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više