Glazba DR. LONNIE SMITH

Moja je glazba duhovna i opuštajuća

Dr. Lonnie Smith, kojeg mnogi smatraju praocem acid jazza, održat će koncert u petak u Maistrinom hotelu Monte Mulini s početkom u 21 sat, a uz njega trio čine i Jonathan Kreisberg za gitarom te Jamire Williams za bubnjevima

Dr. Lonnie Smith je godinama na glazbenoj sceni i zaslužuje sva moguća priznanja. Nevjerojatan je. On ima najbolji osjećaj za ritam od svih orguljaša s kojima sam svirao, a surađivao sam s najboljima: Jimmyjem Smithom, Jimmyjem McGriffom, 'Grooveom' Holmesom, Johnnyjem 'Hammondom' Smithom i mnogima drugima.

Nijedan od njih nije ravan Dr. Lonnieju Smithu u pogledu ritma. Svojim swingom će vas pokrenuti. Swinga bolje od bilo kojeg drugog meni poznatog klavijaturista', izjavio je to legendarni gitarist i pjevač George Benson u razgovoru koji smo vodili uoči njegova nastupa u Rovinju, na Avantgarde Jazz Festivalu.

Na istom će festivalu, ali 10. lipnja na terasi hotela Monte Mulini u Rovinju, nastupiti trio spomenutog šezdesetosmogodišnjeg orguljaša (Hammond B3) i pijanista Dr. Lonniea Smitha. Još kao dječak Smith je nastupao u vokalnim gospel ansamblima, uključujući i vlastiti The Supremes, puno prije nego je Diana Ross iskoristila taj naziv za svoju grupu.

Prve glazbene korake napravio je kao trubač, ali je ubrzo, samouk, počeo svirati orgulje. Profesionalnu je karijeru započeo 1966. svirajući u sastavu Georgea Bensona. Godine 1967. objavio je prvi samostalni album, 'Finger Lickin' Good'. Iste godine potpisao je ugovor s kultnom diskografskom kućom Blue Note za koju je objavio pet albuma u soul-jazz stilu. Već 1969. kritičari cijenjenog glazbenog časopisa Down Beat proglasili su ga najboljim orguljašem.

Tijekom karijere snimio je više od trideset albuma kao vođa skupine, na kojima su, kao i na mnogobrojnim koncertima, uz njega svirali ugledni jazzisti, među ostalima Lee Morgan, David 'Fathead' Newman, Blue Mitchell i Joe Lovano.

Godine 1970. prešao je na vjeru sikhism i smanjio je koncertne aktivnosti iako je povremeno nastupao, a u njegovom su sastavu i dalje svirali poznati jazzisti. Iako nema doktorsku titulu, u to je doba počeo koristiti naziv Dr. Lonnie Smith i povećavao glazbenu aktivnost svirajući na uglednim jazz festivalima i surađujući sa slavnim jazzistima poput Dizzyja Gillespiea, Randyja Breckera, Rona Cartera i Grovera Washingtona mlađeg. Svirao je i s glazbenicima drugih žanrova, posebice s pjevačicama, primjerice s Dionne Warwick, Gladys Knight, Ettom James i Ester Phillips.

Hammond B 3

U zadnjem je desetljeću objavio šest samostalnih albuma, potvrđujući ugled jednog od najboljih orguljaša. Udruženje jazz novinara proglasilo ga je najboljim orguljašem 2003, 2004, 2005, 2008. i 2009. Ove je godine u glasovanju 87 jazz kritičara osvojio prvo mjesto među jazz orguljašima u uglednom američkom časopisu Down Beat.

U razgovoru što smo ga vodili uoči nastupa u Rovinju, Dr. Lonnie Smith je govorio o početku karijere, orguljama u jazzu i svojoj glazbi.

Što hrvatska publika može očekivati od vašeg koncerta u Rovinju?

Zasigurno će uživati. Neki govore da ne vole jazz, ali mnogi su, nakon što su poslušali kako sviram, rekli: ‘Mislio sam da ne volim jazz.’ Moja je glazba duhovna i opuštajuća. To će publika dobiti. Uživat će zato što i mi sami uživamo u glazbi koju sviramo.


Kako tradicija gospel glazbe utječe na vas i vašu glazbu?

Otuda sam krenuo. Dolazim iz gospela. Moja je majka pjevala gospel, kao i njezina sestra i moj ujak. Svi su moji pjevali gospel. Ta vrsta glazbe donosi drugu vrstu osjećaja. U gospelu su korijeni jazza i bluesa.

Zašto ste odabrali orgulje?


Oduvijek sam volio orgulje. Slušao sam ih u crkvama. U gospelu i bluesu uvijek ćete čuti i orgulje. Obožavam taj zvuk i zato ih sviram.

Zašto je model Hammond B 3 postao toliko važnim u povijesti jazz orgulja?

Zato što je model B 3 lakši za transport. Također, lako je uočljivo kako netko svira stopalima. To dobro izgleda i jako mi je zgodno. Ali sve hammondice zvuče gotovo isto. Samo su kućišta različita.

Kojim se orguljašima najviše divite?

Wildu Billu Davisu, Miltu Buckneru, Jimmyju Smithu, Billu Doggettu, ali i mnogima drugima. Bilo ih je doista mnogo tijekom svih tih godina. Svi su oni utjecali na me. Svi! Slušao sam ih na početku, ali nisam mogao svirati poput njih. No otkako sam ušao u to društvo i kako je vrijeme prolazilo, svi smo postali dobri prijatelji.

Snažna kemija

Kako ste otkrili jazz glazbu?


Slušao sam glazbenike kako sviraju diljem Buffaloa gdje sam proveo mladost. Tu sam glazbu slušao i na radiju. Ona je bila posvuda, okruživala nas je. Obožavao sam ju. Nisam mogao pobjeći od toga. Zato sam odlučio postati jazz glazbenikom.

Kako vas je privukla R&B glazba?

Moje je karijera bila u uzlazu kad je ta glazba bila na vrhuncu. U ranim sam danima gospel, R&B i druge stilove počeo svirati nadahnut Motown grupama. Pjevao sam mnoge od tih pjesama. Vodio sam grupu Supremes prije nego je druga, puno poznatija grupa Supremes počela snimati ploče. I mi smo na pločama dokumentirali glazbu, onu koju smo snimali za radiopostaje. Voljeli smo izvoditi standarde, pjevati rock n' roll...

Što je suradnja s Georgeom Bensonom značila za početak vaše karijere?


Bilo je to jako važno. Od samog početka u našoj se suradnji osjećala snažna kemija. Bilo je to doista nešto posebno, ludo. Nismo održavali puno proba. Jednostavno smo svirali. Nije li to nevjerojatno? Doista, bilo je čudesno. Takvo nešto događa se tek ponekad, ali ta suradnja bila je zasnovana na istinskoj glazbenoj povezanosti.

Što mislite o glazbi koju Benson izvodi danas?

Još uvijek je izvrstan glazbenik.

Kako vam je Lou Donaldson pomogao da ostvarite karijeru?

Obožava orgulje. Voli taj zvuk. Posvećen je drukčijoj vrsti swinga. Pomogao je Georgeu Bensonu i meni pozvavši nas da sudjelujemo u snimanju njegova albuma ‘Alligator Boogaloo’ koji je postao veliki hit. Bilo je to iznimno važno za nas.

Sloboda duha

Taj je album objavila kultna diskografska kuća Blue Note za koju ste poslije i sami snimali. Što je suradnja s tim izdavačem značila za vašu glazbenu karijeru?


Blue Note je tada bila najbolja diskografska tvrtka. Kad su mi ponudili da snimam za njih, nisam mogao vjerovati. Do tada sam objavljivao za također poznatu tvrtku Columbia, ali snimati za Blue Note - to je bilo ono pravo.

Kako je bilo svirati s Dizzyjem Gillespiem?


S njim sam svirao početkom 1990-ih, kad god bi dolazio na Floridu. Budući da sam živio tamo, često smo zajedno nastupali prigodom njegovih dolazaka. S njim je uvijek bilo zabavno svirati.

Kako gledate na jazz i R&B glazbu na početku dvadeset i prvog stoljeća?

Kao i u svemu, i u toj glazbi ima dobroga i lošega. Danas je prisutan drukčiji puls. Ponekad se uklapa, a ponekad ne. Potrebno je nastojati srcem osjetiti što netko radi.

Što vas nadahnjuje?

Život.

Kako svoju osobnost izražavate kroz glazbu?

Zaista ne trebam brinuti o tome jer orgulje su poput nastavaka mojeg tijela i uma. Sviram na način na koji živim. Odlučan sam ustrajati u takvom pristupu. Osoba sam slobodnog duha i to se očituje kroz moje sviranje.

Koji je vaš cilj u stvaranju glazbe?


Moja je želja da svi uživaju u glazbi, da se stvara zajedništvo među ljudima, bez obzira odakle su, tko su ili što rade. Glazba nas može zbližiti. Svojom glazbom želim dodirnuti svakoga.

Kako postižete taj cilj?

Jednostavno - svirajući za ljude.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više