CHRIS CORNELL

'Scream'

16.03.2009 u 11:00

Bionic
Reading

Bivša grunge ikona postala je novi – Justin Timberlake! Braćo rokeri, možete li to podnijeti?

Zahvalite Ricku Rubinu. Njegova je ideja bila transformirati Chrisa u mješavinu Justina Timberlakea Nelly Furtado, pa mu tako spasiti karijeru koja je nakon puno godina pjevanja u legendarnom Soundgardenu i angažmana u Audioslaveu, s dva neuspjela solo (rock) albuma naglo krenula nizbrdo.

Što je, dakle, bolje – pronaći deprimiranog Cornella u hotelskoj sobi, sklupčanog s iglom u ruci i 'Black Hole Sun' na repeatu, u ime starih dana koji su zauvijek nestali, ili otvoriti vrata novog svijeta, pa šejkati booty pred podijem punim napaljenih mladih djevojaka koje, za razliku od njegove dosadašnje publike, ne samo da se redovno tuširaju, već odlaze i na pedikuru, manikuru i spa piling cvjetnim prahom uz nježnu masažu kozjim mlijekom i tretman vrućim kamenjem?

Jezikom balkanskog slenga sedamdesetih – Chris je sa sebe sastrugao hašomanstvo, pa s trećim solo albumom krenuo u svijet šminkera!

Zanimljivo je to kako trendovi 2009. godine idu u dva pravca – s jedne strane, doživljavamo veliki val grunge revivala, ponovna okupljanja bendova koji su devedesetih vladali svijetom kariranih košulja, razvezanih čizama, dugih kosa i kratke pameti (ali velikih hitova i još veće mitologije), a čiji su članovi i dalje među živima; s druge strane, neke grunge ikone jednostavno odluče da im je dosta, pa će, umjesto ostarjelim nostalgičarima i klincima kojima Guitar Hero pomaže u podsjećanju na doba kada su njihovi očevi glazbu stvarali žicama, zasvirati onim tinejdžerima koje više zanima izlazak u klub nego sjedenje kod kuće uz PlayStation.

Drugim riječima, Chris Cornell pokušava biti novi, nešto stariji, ali jednako ambiciozni Justin (mada lošiji, naravno, jedan je Justin) koji uz pomoć Timbalanda pjeva preko rasplesanih R&B ritmova, onda kada ne pjeva balade i kvazi soft-rock mješavine. 'Part Of Me', hit kojim je predstavio svoje nove usmjerenje, u početku stvarno zvuči kao parodija – ali nekako se s vremenom opako uvuče pod kožu.

Kao i ostatak albuma, koji je umiksan kao jedan dugi, neprekinuti tulum, uključujući i njegove sentiš-epizode. Nitko zdravog razuma ne može reći da su 'Time', 'Sweet Revenge' ili 'Get Up' loše pjesme, kao ni to da Cornellov lagani vokalni 'growl' ne paše uz podloge. Nećemo ići toliko daleko koliko sami Chris, koji je Timbalandovu 'inovaciju' R&B ritmova i pripadajućim im melodija usporedio s Pink Floyd, ali ovo je dobar suvremeni pop namijenjen generaciji koja nikada nije čula za Soundgarden niti je sve to skupa previše zanima – i kao takav, friški mamac za radio, više nego pristojno ispunjava svoju funkciju. Osim onda kad ne zvuči, kako je netko već primijetio, kao Phil Collins

Ocjena: 6/10

Izdavač: Interscope / Universal