Kraj godine uobičajeno je doba za svođenje računa, krojenje lista i rekapituliranje proteklih 12 mjeseci, a možda i dobar trenutak ta revaloriziranje nekih stvari koje su se 'na prvu loptu' činile genijalnima, a s odmakom od par mjeseci baš i ne, kao i obrnuto
Što zapravo znači najbolji album ili najbolji film? Isto što i najgori – ništa. Umjetnost, pa makar i ovakva, krajnje komercijalna, grčevito se opire bilo kakvoj kvalitativnoj kategorizaciji (kvantitativnoj lakše – prodani primjerci, ulaznice i sl.) jer ono što je nekome genijalno, već sljedećem ne znači ništa i tako unedogled. No, s vremenom se oko pojedinih djela stvori neka aura satkana od usmene predaje i globalnog entuzijazma i pozitivne energije – tako nastaju klasici. Najvažnija riječ ovdje je VRIJEME i stoga su godišnje liste 'najboljih' albuma zapravo prilično deplasirana stvar. Postoje eventualno NAJDRAŽI albumi, nikako najbolji, a pogotovo ne tek par mjeseci nakon objavljivanja dok su još vrući od besprekidnog vrćenja. Svi kojima je glazba pri srcu dobro poznaju onaj osjećaj kad čuju svoj 'album godine' i odmah to nekako znaju, a kad prođe prvotna 'zaljubljenost', nekad omiljeni CD čami godinama u prašini. Toga nisu imuni ni glazbeni kritičari – notoran je slučaj uglednog britanskog Q magazina koji je 1997, u jeku britpop hypea, uz panegirike do neba euforično nalijepio inače ne baš čestih pet zvjezdica groznom trećem albumu Oasisa 'Be Here Now', da bi se koju godinu kasnije otrijeznili i posuli pepelom, a album stavili na svoje mjesto – među najgore ekscese 90-ih.
Po kojim će, dakle, albumima ugledni glazbeni mediji pamtiti 2010? Usual suspects, koji su gotovo na svim važnijim listama (Q, Rolling Stone, Spin, NME, Billboard) u prvih pet, ove su godine Kanađani Arcade Fire. U vrhu su bili i kad su se zbrajale i oduzimale 2004. ('Funeral') i 2007. ('Neon Bible'), trećim albumom 'The Suburbs' zacementirali su svoj status nasljednika R.E.M.-a u čizmama najvećeg alternativnog banda na svijetu, a nitko se neće previše čuditi da u bliskoj budućnosti dosegnu i stadionski status. Odmah za petama su im, barem što se rock kritike tiče i The National, čiji je kult vrlo jak i u nas, što se moglo jasno vidjeti i čuti kad su nedavno trijumfalno četvrti put nastupili u Zagrebu. Svojim petim albumom 'High Violet' došli su na korak do mainstreama (album je ušao na treće mjesto u Americi!), bez i milimetra kompromisa masovnom ukusu. Među desetak 'najspominjanijih', ove godine su i The Black Keys sa svojim 'Brothers', Vampire Weekend ('Contra'), LCD Soundsystem ('This Is Hapenning'), MGMT ('Congratulations'), Band Of Horses ('Infinite Arms'), Grinderman ('Grinderman 2'), ponegdje se pojavljuju i Gorillaz ('Plastic Beach'), Laura Marling ('I Speak Because I Can'), Joanna Newsom ('Have One On Me') i John Grant ('Queen Of Denmark'), a ima, naravno, i veterana – Paul Weller ('Wake Up The Nation'), Neil Young ('Le Noise'), Elton John & Leon Russell ('The Union'), Robert Plant ('Band Of Joy') i Bruce Springsteen ('The Promise'). Posebna je priča s ionako debelo precijenjenim Kings Of Leon čiji je tanašni peti album 'Come Around Sundown' također završio na mnogim godišnjim listama, vjerojatno po čistoj inerciji.
Rijedak slučaj koji je ove godine uspio pomiriti kritičarski ukus i top liste je Kanye West (iako su, doduše, i Arcade Fire debitirali na broju 1 Billboarda), čiji se da, stvarno je toliko dobar 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy' prodaje na vagone, dok ga je kritika proglasila revolucionarnim, a albumom godine ga smatraju, između ostalih, Rolling Stone, Pitchfork i Spin. Od uglednih su kakav-takav 'kompromis komercijali', odnosno pop odmak zabilježili Q, kod kojih je na trećem mjestu Plan Bsa svojim sjajnim 'The Defamation Of Strickland Banks', a u topu 20 im je i Take That sa svojom elektro-reinvencijom 'Progress'. U tom su pogledu u Rolling Stoneu otišli čak i korak dalje stavivši na 13. mjesto Taylor Swift i njezin teen-country blockbuster 'Speak Now', dok im je na sedmom mjestu Drake s 'Thank Me Later', a na devetom Eminem s 'Recovery'.
Ponekad se čitajući sve te liste i slušajući albume s njih čini da ljudi koji ih sastavljaju prepisuju jedni od drugih ili svi zajedno od nekog trećeg, dok neki (pogotovo kod nas) prvo pogledaju što kaže Mojo, Pitchfork ili Uncut, pa tek onda sastavljaju svoje liste. Svima njima više sreće u 2011!
Jedan sasvim osobni top 10 NAJDRAŽIH albuma 2010.
10.CHERRY GHOST – BENEATH THIS BURNING SHORELINE
9. MARC ALMOND – VARIETE
8. SADE – SOLDIER OF LOVE
7. ELTON JOHN & LEON RUSSELL – THE UNION
6. BRUCE SPRINGSTEEN – THE PROMISE
5. BADLY DRAWN BOY – IT'S WHAT I'M THINKING pt.1 –
PHOTOGRAPHING SNOWFLAKES
4. BRANDON FLOWERS – FLAMINGO
3. LLOYD COLE – BROKEN RECORD
2. RUMER – SEASONS OF MY SOUL
1. PLAN B – THE DEFAMATION OF STRICKLAND BANKS
