'POVRATAK'

Film jednostavne priče i složene simbolike

Bionic
Reading

Ove godine su Pulski filmski festival i Motovunski filmski festival zajednički izabrali osam mladih filmofila, od 40 prijavljenih, koji za vrijeme trajanja oba festivala prate filmove te sudjeluju u radionicama i razgovorima s gostima, a uz pomoć svega toga komentiraju i pišu recenzije. Donosimo vam prve dvije iz serije 'Recenzije mladih filmofila'

Među odabranim mladim filmskim recenzentima našli su se Mihaela Cenkovčan, Matija Drniković, Nika Petković, Mateja Posedi, Nada Savić, Sabina Softić, Niko Sučić i Filip Zadro.

Na tportalu objavljujemo drugu recenziju, onu autorice Nike Petković.



‘Povratak’, Rusija, 2003.
Redatelj: Andrej Zvjagincev

Ovogodišnji Motovunski filmski festival dodjeljuje nagradu Maverick Andreju Zvjagincevu, ruskom redatelju, po mišljenju mnogih nasljedniku Tarkovskog, čiji je prvi film, ‘Povratak’, 2003. osvojio Zlatnog Lava u Veneciji te brojne druge nagrade. Sama priča filma vrlo je jednostavna, ali istovremeno obiluje brojnim skrivenim značenjima i mikrokozmosima. Nakon dvanaest godina odsutnosti u živote dvaju dječaka vraća se njihov otac, kojeg su do tada poznavali samo preko crno-bijele fotografije. Fotografije, kao trag stvarnosti, kao podsjetnik i sjećanje na događaje i trenutke koji su se stvarno dogodili, pojavljuju se i na kraju filma. One nam pružaju još jednu verziju čitanja priče i odnosa pokazujući život dječaka i ostalih članova obitelji prije i poslije očevog povratka.

Dok stariji sin, Andrej, prihvaća njegov povratak s umjerenim entuzijazmom, mlađi sin Ivan, emocionalno zreliji i osvješteniji, uporno odbija autoritet distanciranog i hladnog oca koji odvodi dječake na izlet u prirodu. U neravnoteženom trokutu likova vidljivo je i Ivanovo nastojanje da dokaže starijem bratu njihovu povezanost, što će nam na kraju filma dokazati već spomenute crno-bijele fotografije.


Priča o povratku oca postaje i priča o njegovog odlasku, njegovom nestajanju u nepoznato, iz kojeg je i došao. On ostaje mistični stranac, međutim njegov požrtvovni pokušaj da spasi sina od pada s visokog tornja mijenja Ivanovu, kao i našu sliku o njemu. Tako u filmu prisustvujemo vidljivoj promjeni i naglom odrastanju braće, što otkrivamo na kraju filma, kada Andrej, nakon tragične smrti oca, hrabro preuzima njegovu ulogu i odvodi mlađeg brata s pustog otoka.

Središnja tema filma svakako jest težak i složen odnos između oca i sinova, međutim ne možemo zanemariti i niz religijskih referenci kao što su večera oca, majke i sinova koja podsjeća na posljednju večeru ili prvi kadar u kojem se pojavljuje otac dok leži na krevetu, inspiriran renesansnom slikom Andreje di Mantegne ‘Oplakivanje Krista’. Hladni i racionalni kadrovi nordijskih pejzaža odgovaraju atmosferi filma, a njihovo trajanje dodatno naglašava mističnost koju donosi figura oca, čiju prisutnost osjećamo u svakom kadru.

Autorica: Nika Petković