Film jest prikazan u konkurenciji dugometražnog hrvatskog filma, no kandidirat će samo za nagrade u kategoriji koprodukcijskih filmova. To je prava šteta jer kad bi 'Baršunasti teroristi' osvojili neku od ključnih festivalskih nagrada, bio bi to dvostruki presedan - prvo jer je riječ o dokumentarnom filmu koji je prvi put ove godine propušten u natjecateljsku konkurenciju zajedno s igranim filmovima (što je praksa koju su, doduše, već usvojili drugi veliki festivali poput Venecije, na kojoj je prošle godine pobijedio dokumentarni 'Sacro Gra'), a drugo jer je riječ o hrvatsko-slovačko-češkoj koprodukciji u kojoj se Hrvatska ni ne spominje, iako se djelić radnje, istini za volju, odvija u Rovinju. 

Među do sada viđenim naslovima, 'Baršunasti teroristi' Pavola Pekarčika, Ivana Ostrochovskog i Petera Kerekesa odskaču svojim slatko-gorkim pristupom, istovremeno duhovitim i toplim načinom na koji promatraju svoje antijunake te njihovu vizuru komunističke prošlosti i kapitalističke sadašnjosti. Film prati trojicu ne baš uspješnih terorista, napadača na komunistički sustav koji su svojevremeno, u tadašnjoj Čehoslovačkoj, odgulili zatvorske kazne za svoje protudržavno djelovanje. Oni su pravi gubitnici tranzicije, luzeri koji se nisu dobro uklapali u prošli sistem, a još gore se uklapaju u novi jer prije su barem znali tko im je neprijatelj i zašto. Stano je pokušao dignuti u zrak praznu tribinu uoči proslave Prvoga maja, Fero je planirao atentat na predsjednika, a Vladimir je čak četiri puta osuđivan. Nikoga nisu ozlijedili, ni ubili, a njihovi teroristički pokušaji iz današnje se perspektive doimaju kao dječja igra. Stani i Vladimiru komunizam se zamjerio već i zato jer su ih policajci brutalno tukli samo zato što su nosili majice rock bendova - jedan grupe Kiss, drugi Led Zeppelina. 

Danas su ljudi s margine. Stano živi kao usamljenik, radi kao građevinar i u potrazi je za ženom svog života, Fero ima obitelj, a sinove podučava svojim beskorisnim vještinama bijega automobilom, dok je Vladimir pravi vuk samotnjak koji svoja borbena znanja prenosi djevojci koja u njemu vidi rasnog muškarca, no on to ni ne primjećuje. Zaboravljeni, osamljeni i razočarani, baršunasti teroristi istodobno su tužni i smiješni. Inače, film je već prikazan na ZagrebDoxu.

Debitantskim igranim filmom predstavila se dokumentaristica Vanja Sviličić, a scenarij za film 'Zagreb cappuccino' napisala je zajedno sa suprugom Ognjenom. Redateljicu je zanimala prava ženska priča o dvije dobre prijateljice na životnim prekretnicama. Petra se razvela nakon tri godine braka pa joj u posjet iz inozemstva dolazi prijateljica Kristina, koja još uvijek živi poput tinejdžerice. U neskladu između njihovih pogleda na život, ambicija i planova redateljica je planirala graditi dramsku napetost. Negdje u drugoj polovici filma, kad cure u noćnom izlasku upoznaju dvojicu mlađih muškaraca, to joj počinje polaziti za rukom, no ukupni dojam nije posve zadovoljavajući. Strahovi od neizvjesne budućnosti te osjećaj promašenosti i frustracije vežu junakinje dok tragaju za novom životnim putovima i stabilnošću? Cijeli film počiva na izvedbama dviju glumica koje rijetko viđamo na filmu - Mile Elegović i Nele Kocsis - a ova potonja pokazala se kao nešto superiorniji dio dueta.