FILMSKI FESTIVAL

Kišni ljudi u Puli

23.07.2014 u 17:18

Bionic
Reading

Utorak su na Pula Film Festivalu obilježili filmovi 'Trebalo bi prošetati psa' Filipa Peruzovića i 'Spomenik Majklu Džeksonu' Darka Lungulova, inače film koji je nastao u koprodukciji sa Srbijom

'Trebalo bi prošetati psa' debitatntski je film mladog diplomanta Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, nastao u produkciji Hrvatske radiotelevizije. Snimljen je prema dramskom predlošku Tomislava Zajeca, koji je ujedno i scenarist filma, o mladom knjižničaru koji jednoga kišnoga dana odluči raščistiti odnose s bliskim ljudima - ocem i bivšom djevojkom. Unatoč teškom emocionalnom nasljeđu, unutar njihovih međusobnih odnosa, ta emocionalnost zamišljena je kao suspregnuta, neizgovorena i teška, pa joj metaforički izljev autor daje kroz upornu kišu koja neprestano lije, i kao da 'plače' umjesto filmskih junaka. S obzirom na relativno skromne televizijske produkcijske uvjete i ekonomičnost - razlomljena radnja se odvija u relativno kratkom vremenu i na svega nekoliko lokacija i sa svega nekoliko glumaca -  koja je dobrim dijelom posljedica ekranizacije teksta namijenjenog prvenstveno kazalištu, valja svakako pohvaliti solidan vizualni prosede filma.

'Trebalo bi prošetati psa'

U glumačkoj ekipi koju čine Franjo Dijak, Vlatko Dulić i Jadranka Đokić, osobito se istaknula markantna glumica, koja je ovom ulogom postala i ozbiljna kandidatkinja za jednu od Arena. Iako je Zajčev dramski tekst bio drugonagrađeni rad koji je osvojio nagradu 'Marin Držić', njegovo prebacivanje u filmski medij pokazalo se kao prilično nezahvalan zadatak. Razlomljena struktura naškodila je narativnoj koherentnosti, a dijalozi se doimaju izvještačenima. Iz perspektive HRT-a, pak, prilično je neobična odluka što su se odlučili za ovako hermetičan projekt sporog tempa koji teško može privući širu publiku.  

Sumorna svakodnevica u srpskoj zabiti glavna je tema 'Spomenika Majklu Džeksonu', no autor Lungulov prikazuje ju iz crnohumorne perspektive. Ako zanemarimo prilično šašavu temeljnu premisu - da bi izgradnja spomenika kontroverznoj američkoj pop ikoni mogla biti generator turističkog rasta u zaboravljenom mjestu - autor vrlo dosljedno, i na trenutke prilično zabavno, uz dodatak romantičnog podzapleta, oslikava besperspektivnu, siromašnu sadašnjicu opterećenu korupcijom, muljažama vlastodržaca, siromaštvom, nacionalizmom... 'Spomenik Majklu Džeksonu' možda nije remek-djelo, ali svakako je mali nepretenciozni film koji je ponudio komični odmak u dosadašnjoj konkurenciji 'teških' drama.

Kao izvršni producent filma, čiji je hrvatski producent Propeler film, na špici se navodi Mike Downey, koji je član Umjetničkog vijeća festivala,  što izbor ovog filma u glavnu konkurenciju čini pomalo problematičnim.