Film EKSKLUZIVNO ZA TPORTAL:

Rob Lemkin: 'Vrijeme ne liječi sve rane'

Rob Lemkin, jedan do autora dokumentarnog filma 'Neprijatelji naroda' koji se prikazuje u Hrvatskoj u distribuciji Dokukina, priče o zločinima koje su počinili Crveni Kmeri nad vlastitim narodom, govori o opasnostima snimanja ovog nagrađivanog projekta, ratnim zločinima, nacionalizmu i nužnosti pomirbe

Crveni Kmeri i kambodžanski utopijski projekt koji je kombinirao komunističku euforiju s vatrenim nacionalizmom, radikalnim eksperimentom povratka ruralnom i unutarstranačkim trzavicama, sedamdesetih godina 20. stoljeća odnijeli su oko dva milijuna života. Ubojice? Pol Pot i njegov politički kružok, koji su vlastiti narod pretvorili u neprijatelja istog tog naroda.
'Neprijatelji naroda'


Posljednjih je desetljeća snimljeno puno dokumentaraca o Polu Potu i kambodžanskim poljima smrti, ali nijedan od njih nije se bavio problemom s ovakve blizine, intervjuirajući ljude koji su na terenu provodili masovna ubijanja sugrađana, po naredbama s vrha. Autori dokumentiranih intervjua objedinjenih u filmu 'Neprijatelji naroda', Kambodžanac Thet Sambath i Britanac Rob Lemkin, otkrivaju nam da je većina ubojica desetljećima kasnije ostala nekažnjena, što je povećavalo i opasnost izrade samog projekta. U svoje, ali i u ime svog azijskog kolege, Lemkin objašnjava:

'U ranim danima, od 1999. pa prema danas, bilo je jako opasno jer je rat doslovno tek završio. No još uvijek je opasno, bilo je opasno kada smo prije nekoliko godina snimali intervju sa sestrom Em, koja je danas u svojoj regiji predstavnica vlade. Čak i ove godine, kada je film gotov, Sambath doživljava trenutke napetosti. Slijede ga nepoznate osobe, policija ga nadzire i sl.'

Što vas je privuklo ovoj priči, opasnostima unatoč?

Za Sambatha (koji je zbog Crvenih Kmera izgubio obitelj, op. V. G.) to je priča njegovog života pa je nije mogao izbjeći. Ali obojica smo imali želju prodrijeti iza misterija Crvenih Kmera, o kojima se govori kao o vođama jednog od najgorih režima 20. stoljeća. Zanimalo nas je tko su ustvari ljudi i koje su njihove priče iz ovog zastrašujućeg dijela povijesti.

Brat Broj Dva (BN2) otkrio je informacije o zločinima nakon svih godina šutnje – kako to da ste ga baš vi u ovom dokumentarcu nagovorili da progovori, nitko prije vas?


BN2 je počeo vjerovati Sambathu, duboko se zbližio s njim kao osobom i shvatio da je on vjerojatno jedina osoba koja bi mogla vjerno zabilježiti njegovu verziju događaja. Drugi su mu dolazili samo s optužbama. Mi smo imali drugačiji pristup.

Crveni Kmeri su u osnovi bili pokret intelektualaca s antiintelektualnom politikom. Koristili su neobrazovane seljake za obavljanje prljavog posla pa je pravo pitanje: tko je pravi krivac – ljudi iz stranke koji su školovani u Sorbonni ili siromašni seljaci koji su nemilosrdno mučili i ubijali u njihovo ime?

Ono što se događalo na poljima smrti je krivnja obje strane, ali ne samo njih, jer riječ je o daleko širim utjecajima zbivanja iz razdoblja Hladnog rata, pa su tako umiješani svi, od Amerikanaca do Sovjetskog Saveza, Kine i Vijetnama.

Jedan od nadrealnijih dijelova dokumentarca je onaj u kojem ubojica demonstrira kako je nožem klao ljude, što je praćeno njegovim smijehom, ali i smijehom prisutnih. Je li takva reakcija na demonstraciju užasa dokaz da vrijeme liječi sve rane, obrambeni mehanizam ili oboje?

Film jasno daje do znanja da vrijeme ne liječi sve rane. Smijeh je tu da nas podsjeti da život ide dalje, čak i kada govorimo o najodvratnijim mogućim stvarima. To je odraz ljudskosti usred okrutnosti – što i jest jedna od glavnih tema filma.

Mislite li da je danas, nakon svega što se dogodilo, moguće da se nešto slično ponovi, ne samo u Kambodži?

Pravi uzrok nasilja je etnocentrični nacionalizam, koji se nalazi ispod daleko površnije ideološke i političke podjele. Sve dok političari igraju na kartu rase i nacije te vjeruju da se politički ciljevi mogu ostvariti nasiljem, to se može ponoviti, da. Iz ovoga moramo učiti kako se ne bi ponovilo.

promo
Thet i Rob
Kakva je bila međunarodna reakcija na ovaj dokumentarac, ne samo festivalska, već i politička?

Kambodžanska dijaspora je film prihvatila kao još jedan način za nastavak života, prvo istina, a onda možda i pomirba. Osvetnička pravda provedena sudovima nije nužno način za ići dalje. Nedavno smo organizirali videokonferenciju u Kaliforniji i Tajlandu, gdje su ubojice i preživjele žrtve Polja smrti imale trosatni dijalog. Bio je to mali korak ka pomirbi, koju žele mnogi.

Je li film prikazan i u Kambodži?

Kambodžanska vlada NIJE dopustila prikazivanje filma pa je on prikazan u samo jednom art kinu u Phnom Penhu, koji je u vlasništvu Nijemca. No te su projekcije bile posebno naelektrizirane.

Je li materijal prikupljen za potrebe filma koristio i u suđenjima UN-a?

Nismo im dopustili da koriste film u svrhu dokaza optužbe, što je tada bilo jako kontroverzno, ali bez sumnje ćemo im dati materijal za korištenje u suđenju Nuon Cei, koje počinje sredinom 2011.

Što je sljedeće na redu?

Snimamo novi film u kojem koristimo 160 sati neiskorištenog materijala i 1000 sati audio zapisa kako bismo još dublje prodrli u političke sukobe unutar Crvenih Kmera, a koji su i doveli do ovakvog nasilja. Također pišemo knjigu. Sambath i dalje radi kao novinar i na svojoj farmi, a ja snimam film o vojnicima koji su oslijepili vodeći trenutne američke ratove, remake poljskog dokumentarca koji je radio Kieslowski.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još