'Pretjerivanje nije na cijeni ' – odnosno, u originalu, 'Overkill is underrated' – replika je koju u završnoj trećini filma 'A-Team' izgovara pukovnik Hannibal Smith (Liam Neeson), zapovjednik četvorke superhrabrih specijalaca koji u tom trenutku pripremaju plan velikog obračuna s negativcima. Ta izjava zapravo je i moto u skladu s kojim su redatelj Joe Carnahan i njegovi suradnici radili ovaj zabavno besraman i besramno zabavan akcijski spektakl. Sve je u 'A-Teamu' izrazito pretjerano i dovedeno do granice apsurda (koja se nerijetko i prelazi), što, naravno, i nije neka novost u novijoj holivudskoj produkciji – sjetimo se samo filmova Michaela Baya. No Carnahanova izvedba u ovom se filmu izdiže iznad holivudskog prosjeka u tom žanru, i rezultat je jedan od zabavnijih filmova koji su posljednjih mjeseci stigli u kina.

Solidan dojam o 'A-Teamu' dodatno je ugodno iznenađenje u svjetlu činjenice da je film utemeljen na ne baš sjajnoj TV seriji, snimanoj od 1983. do 1987. godine, u kojoj su protagonisti bili četvorica vijetnamskih veterana koji su nepravedno optuženi za zločin koji nisu počinili, pa, budući da nemaju načina da dokažu nedužnost, ostaju s one strane zakona, ali se bore na strani pravde. Film je očito snimljen s ambicijama da iz njega nastane serijal, jer je posvećen upravo izlaganju priče kako je nastao A-Team. (Od serijala, inače, vjerojatno neće biti ništa, s obzirom na razočaravajuće rezultate u svjetskim kinima – konačna zarada u najboljem će slučaju jedva prijeći 200 milijuna dolara, a budžet je iznosio 110 milijuna.)

U novoj verziji, junaci filma veterani su rata u Iraku, specijalisti za posebno zahtjevne misije koji dobiju novi tajni zadatak: presretanje iračkih pobunjenika koji u svome posjedu imaju klišeje za krivotvorenje dolara te s klišejima i milijardom lažnih dolara planiraju pobjeći iz Bagdada. Članovi tima – pukovnik Smith, 'Faceman' Peck (Bradley Cooper), Bosco B.A. Baracus (Quinton 'Rampage' Jackson) i mahniti pilot Murdock (Sharlto Copley) – pristaju obaviti taj zadatak 'neslužbeno', bez izravne pisane naredbe pretpostavljenih, i to im polazi za rukom. Međutim, pri povratku u američku bazu dogodi se katastrofa: od podmetnute bombe pogine general Morrison (Gerald McRaney), jedini koji je znao za njihovu misiju, a pripadnici privatne vojne jedinice Black Forest odlaze s klišejima. Smith i ekipa završe na vojnom sudu i bivaju osuđeni na deset godina zatvora. Ipak, nakon šest mjeseci uspiju pobjeći i kreću tragom okrutnog Brocka Pikea (Brian Bloom), pripadnika Black Foresta, koji je viđen u Frankfurtu u društvu nekih Arapa, kojima očigledno prodaje ukradene klišeje.

Redatelj Carnahan, ujedno supotpisnik scenarija, od samog početka kreće u tonu koji se, istini za volju, u prvoj trećini filma doima pomalo rutinski, no cjelina definitivno hvata zamah u segmentu kad Hannibal i ekipa bježe iz zatvora (svaki posebno), a njihov bijeg kulminira apsolutno suludom scenom zračne borbe u kojoj se njih četvorica nađu u tenku koji se padobranima spušta na zemlju, no nakon što im padobrane unište, oni 'upravljaju' tenkom pucajući u precizno određenim smjerovima, tako da ih trzaji od ispucavanja granata vode u željenom smjeru. Film nakon toga ima još nekoliko spektakularnih akcijskih scena koje nisu baš toliko luckaste, ali i ne zaostaju previše.

Zaplet nije naročito slojevit, ali zapravo je prilično efektno razrađen, s mrežom negativaca koji nisu baš onako površno karikirani kao u većini akcijskih filmova koje smo gledali u posljednje vrijeme ('Plaćenici', 'Salt', 'Noć i dan'); neki obrati u filmu možda i nisu onako nepredvidivi kako su se Carnahan i ekipa vjerojatno nadali, ali sasvim pristojno funkcioniraju.

A glavni adut filma svakako je kvartet glavnih glumaca, sa standardno autoritativnim Neesonom, šarmantnim Cooperom i komičarskim double-teamom koji čine Jackson, borac mješovitih borilačkih vještina, te Copley, otkačeni Južnoafrikanac koji je prošle godine debitirao u 'Distriktu 9', a koji u ulozi Murdocka pokazuje zaista vrhunski komičarski potencijal.

U cjelini, 'A-Team' ne nudi, naravno, ništa bog-zna-kako mudro, ali s obzirom da autorske ambicije nijednog trenutka nisu išle u tom smjeru, zaista nema smisla prigovarati zbog toga. A barem što se tiče potpisnika ovog teksta, ako možda ipak bude nastavka, bit će više nego dobrodošao.